Zanimljivosti

Ovaj prilog donosi zanimljive kadrove i priču o području oko otoka Korčule, a posebnu pažnju privlači Otok Vrnik – jedini naseljeni otok u arhipelagu.

Iz videa se može naslutiti njegov miran šarm, bogatu kamenoklesarsku povijest i slikovite obale koje ga okružuju.

Gubavac je otočić u Korčulanskom arhipelagu koji se nalazi na samom ulazu u Lumbarajski zaljev. Na njegovom istočnom dijelu nalaze se “jezera”, ravne kamene i glatke plohe, koje slijedom lomljenja kamena od antičkih dana, za vrijeme oplime napune se morem.

Gubavac je ime dobio još u srednjem vijeku kada je otok služio kao karantena za posjetitelje otoka Korčule (slično Lazaretima u Dubrovniku).

Idemo Dina i gorgonija.com zajedno od prvog do zadnjeg Dalmatinca!

Ojdana Koharević

Naziv otoka Badija prvi se put spominje 1737. godine, a prije je bio poznat i kao Školj sv. Petra, Otok, Veliki školj, Veći školj, Školj sv. Marije…

Otok je dobio ime po samostanu (lat. abbatia) koji je izgrađen u 15. stoljeću, a i danas dominira vizurom Badije. Petsto godina star samostan od pedesetih je godina prošlog stoljeća bio preuređen u odmaralište, a 2003. se vraća u posjed Franjevaca. Danas je obnovljen i impozantan, a obići ga se može samo uz prethodnu najavu.

S obzirom na skromnu površinu i najveću nadmorsku visinu od 74 metara, gdje se nalazi crkvica svete Katarine, otok je jednostavno obići pješke. Cijeli je prekriven makijom i borovom šumom, s nizom lijepih plaža uz kružnu šetnicu dugu četiri kilometra.

Više o Badiji možete pročitati OVDJE.

‘White Shark’ je “vlasnik” ovog otočića i na taj način je pružio potporu projektu.

Ojdana Koharević

Zadana tema ove godine je Priče moga kraja. Srednja škola Petra Šegedina odlučila se prijaviti s projektom Zapisano u kamenu pod mentorstvom Glorije Petković, prof. i Ines Peručić Blitvić, prof. Ideja je bila potaknuta s dva glavna cilja.

Prvotno smo željeli odati počast starima Škojarima, klesarima i ljudima koji su mukotrpno radili u kâvama, koji su na Škoju teško živjeli, rano umirali… Drugi cilj bio je potaknuti mlade ljude da čuvaju kulturno – povijesnu baštinu i običaje te da ih prenesu na buduća pokoljenja.

Vrnik je danas poznat po svjetskim, slavnim osobama koje tamo ljetuju, no malo tko zna za njegovo pravo blago – „kamene“ priče. Sakupljanje tih priča predstavljalo je izazov jer ne postoji knjiga koja je posvećena vrničkim običajima i obradi kamena na Škoju. Uz trud učenika, koji su prikupljali priče svojih djedova i baka, uspjeli smo stvoriti knjižicu koja čuva te uspomene. U knjižici su priče vezane uz običaje Gospe od Škoja, škojarski govor, običaji vezani uz poklade, tehnike vađenja kamena, o sjećanjima na školu i njezinih 18 učiteljica i učitelja, o svjetskim građevinama koje su građene od vrničkog kamena, o 29 kâva, o jedinom telefonu na Škoju, o Vrničkim igrama, anegdote, riječi koje se više ne koriste, o zimi na Škoju…

Zajedno smo se s našim kazivačima smijali, ali i pustili pokoju suzu. Nije nam sve išlo baš glatko te je bilo dosta poteškoća na tom našem, istraživačkom putu. Mislili smo i odustati od projekta u trenutku kada je preminuo jedan od naših glavnih suradnika – gospodin Vlatko Kučija. Gospodin Kučija trebao nam je biti glavni kazivač i možda jedini koji je znao nešto o tradicionalnom škojarskom plesu Sirotici.

Nekoliko puta išli smo na Škoj i to po svim vremenskim (ne)prilikama, a imali smo i bliski susret s morskom pijavicom. Tamo smo snimali kadrove za naš video. Učenici su imali obilje materijala i nije bilo lako to sve posložiti u jednu smislenu cjelinu. Međutim, u tome su uspjeli što dokazuje drugo osvojeno mjesto na Festivalu izvrsnosti koje se održalo 23. travnja u Solinu. Konkurencija je bila izuzetno jaka. Prvo mjesto osvojila je Obrtnička škola iz Splita koja je za svoj projekt napravila Priče Hajduka.

U prepunoj dvorani Centra za kulturu Korčula, dana 10. svibnja, Škojarima i Korčulanima prezentirali smo naš projekt. Bilo je nadasve emotivno. Učenici su čitali priče, zatim smo pustili video, a mentorice su se na kraju zahvalile svima koji su nam pomogli i istaknule da je sve rađeno isključivo iz ljubavi prema rodnom kraju. Bilo je u publici onih koji su pustili suzu koja se negdje duboko krila u njima, a citiramo jednog starijeg Škojara koji je rekao „plaka san ko malo dite, jer su mi se vratila sjećanja na djetinjstvo“.

Projekt mislimo i dalje razvijati, stoga molimo sve one Škojare i prijatelje Škoja koji žele podijeliti svoja sjećanja na djetinjstvo provedeno na Škoju ili koji raspolažu s bilo kakvom informacijom o Sirotici i ostalim običajima da nam se obrate. Posebno nas zanima tradicionalni ples Sirotica o kojoj gotovo pa nitko ništa ne zna. Koraci su se zaboravili – glazba na harmonici također. Naša je želja da se ona obnovi i zapleše isto kao nekada prije 60-ak godina kada se zadnji put izvodila na balarini. Želimo da se spasi to kulturno blago i prenese na buduća pokoljenja!

Na kraju želimo zahvaliti svima koji su nam pomogli na ovom putu kao i našoj školi koja nam je pružila podršku. Ovaj projekt nije samo zapisan u kamenu, već i u našim srcima kao dragocjeno iskustvo zajedništva i istraživanja.

p.s. knjižica će biti dostupna u Gradskoj knjižnici Ivan Vidali Korčula.

Gloria Petković, prof.

Ines Peručić Blitvić, prof.

I dok se barka izvlači, na kamenoj klupici domaćica servira čaše i reže friško pečen kolač. Poslije će se, uz fetu ćambele i bićerin, ispričati koja škojarska zanimljivost. Na primjer, da je “mali fratar” Vjekoslav Bonafačić bio posljednji fratar, franjevac koji je nedjeljom dolazio barkom na Škoj služiti Vrničanima svetu misu sve do 1950. god. kada je ondašnji režim protjerao franjevce s Badije. Ill, kako su nekada na škoju kamenara bile tri betule, gostionice, u kojima se poslije posla u kavama gostilo, feštižalo. Na škoju je tada živjelo 50-tak škojara. Sad je ostala samo jedna vrnička obitelj.

Tekst i snimka: Ž. Petković

Novinski članak kojemu nisam uspila ući u trag koja je godina ali cirka 94′, kad sam s nonotom i nonom bila na Škoju i pomagala ‘domaćici’ noni Leli Fabris napraviti ćambelu i pomoći u servisiranju na škojarskoj trpezi, debele, staklene čaše zapremnine dec i po nisu pukle ni kad mi je jedna ispala iz ruke po podu. Nona je za taj dan obukla svečanu veštu i svečanu traveršu jer dolazi novinar koji će napisati prilog o izvlačenju nonotove barke. U novinskom članku se spominju otac (Toni Fabris), sin (Robert Fabris) a unuk je zapravo unučica, ja, (Sunčana Fabris) tad sam imala kratku kosu.

Sunčana Fabris Žaknić (sad imam dugu kosu)

Na vižiju od Vodokršća, 2024.

O ovoj pličini piše Jadranko Gjivoje u Zborniku otoka Korčule; “Kako objasniti nalazište ili, bolje rečeno groblje amfora na pličini zvanoj Lucifer, sjeverno od otoka Badije? Na toj pličini nalazi se podignuta kamena oznaka za pličinu.

Prije njenog podizanja dubina mora iznosila je na najplićem mjestu 2,5 m, što znači, zbog laganog poniranja naše obale , prije nekih dvije tisuće godina oko 1,5 metara. Mjesto je kao stvoreno za brodolom. I zaista, na dubini od 12 do 18 metara, s smjeru ## od kamene oznake, nalazi se groblje amfora, koje je odavno poznato i mještanima i stranim roniocima. Neki mještani mogli bi štošta ispričati o ovom nalazištu i amforama koje su, navodno, odavde izvađene. Tu sam prvi put zaronio 1962. godine.

Tada je nalazište već bilo temeljito opljačkano. Na dnu je ostalo još samo oko stotinu grlića koji su pripadali velikim i masivnim rimskim amforama. Ni nakon temeljitog pregleda dna nije otkriven ni jedan čitavi predmet. Da li je ovo groblje doista ostatak potonulog broda ili su Rimljani, usidreni na tom mjestu, bacali preko palube svoj oštećeni teret? Ljeti 1968. godine pronađen je među ovim krhotinama jedan neoštećeni poklopac za amforu izrađen od smeđožute gline. Na njemu se nalaze inicijali pisani latinskim pismom: A* N* . Slova su izbočena 2 do 3 mm, a visoka oko 3 cm. Također su pronađene neoštećene pravilne glinene ploče. Sličnih nalaza, koja više sliče na razbojišta, ima dvadesetak u okolici Korčule i Pelješca, pa se s pravom nameće pitanje da li je to ostatak brodoloma ili smeće bačeno s kakvog antičkog broda.

Sidra sa četri kraka nalaze se svuda na hridinastom dnu u kanalu. Nekoliko ovakvih sidara nalazi se kod pličine Lucifer, 170 metara u smjeru ##, na dubini od 40 metara. Prekrivena su debelim slojem školjaka i vapnenca. Kada sam pokušao nožem odstraniti kameni sloj kojim je sidro obavijeno, na moje veliko iznenađenje iz otvorene šupljine pojavila se samo gusta crna tekućina. Od željeza nije bilo ni traga. Ostala je samo šupljina u vapnenom omotaču, a sidro je odavna istrunulo. Gotovo sva sidra sa četiri kraka koja susrećemo na dnu potpuno su se raspala, pa možemo zaključiti da su veoma stara. Nalazimo ih na Pelješcu kod rta Osičac, ispod Basinje, zapadno od Vignja, na Korčuli istočno od velikog otoka Kneža, na južnoj i zapadnoj strani Majsana, na istočnoj strani Velike Sestrice, sjevernoj strani Badije, pa i sredinom Kanala.”

Plovita – oznaka za pličinu nalazi se između otočića Kamenjaka i Planjaka, u starijim Peljarima navodi se kao Plič. Oplovita ili Oplov, a stanovnici Vrnika (Škojari) je nazivaju Plovita. Na toj pličini i dan danas zapinju jedrilice nevještih kapetana. A pijesak oko Plovite još čuva tajne minulih brodoloma.

Krastavica – greben pokraj otočića Vrnika s pličinama sjeverno od griža.

Tri bove – oznaka za pličinu između otoka Badije i otočića Planjaka.

Štap – pličina pokraj otočića Gubavaca.

Pličina Lucifer – sjeverno od otoka Badije.

Griže – Škrpinjak – pokraj otočića Sutvara.

Tekst i fotografije: Sunčana Žaknić; licencirani turistički vodič za DNŽ županiju, specijalizirana za korčulanske škoje

"Autorica članka ispija škojarski čaj i uživa u mirisu divljih narcisa na otočiću Bisače"

Zanimljivost na kraju, Grad Korčula drži prisno ovaj vrijedni otok i ne želi ga se ni pod koju cijenu odreći niti udaljiti stanovnike. Kroz povijest Škojari su se itekako znali pobrinuti za sebe same, što kroz interpretacijsko, stručno i licencirano vođenje govorim svojim gostima.

U daljnjem tekstu navodim riječi N. Fazinića, te mu ovim putem zahvaljujem na prikupljenom blagu iz zaboravljenih kutija Arhiva.

Vrnik kroz arhivsku građu Kotarskog Poglavarstva i Općine Korčulanske

– Kao dijelu Općine Korčulanske o Vrniku se skrbi na različite načine i nastoji udovoljiti njegovim stanovnicima, bilo da se radi o kamenoklesarstvu, ispaši ovaca i koza, graditeljstvu, ali i o rasvjeti, jer otok ima svog nažigača. Isto tako imenuje se općinskog povjerenika koji zastupa Općinu, prenosi i tumači određene donesene odluke. Stanovnici Vrnika nastoje se izboriti za svoje potrebe i priskrbiti određene povlastice kao što su to učinili kod korištenja susjednih otoka Planjaka i Kamenjaka, školu, te svećenika. U toj naoko idiličnoj slici dolazi do svađa i političkih nadmetanja. Arhivski dokumenti iz svakodnevnog života su rijetki.

1894. Prijava izgreda na Vrniku

”C.K. Kotarskom Zapovjedništvu oružničkom Korčula

Sinoć okolo 9 sahata, kako doćuh od nekoliko osoba, malo je falilo da se na otoku Vrniku nije došlo do nereda. Pošto je onoj c.k. političkoj kotarskoj vlasti do toga da obazna pravu istinu u interesu javnog reda i mira, nalagam c.k. Zapovjedništvu da sutra svakako pošalje na lice mjesta jednu obhodnju, ali kad nebi bilo mogućno, jednog samog oružnika, i to u svrhu obavljanja najopširnijeg izvida u smislu što se upravo zbila, dali je blizu Vrnika bilo lagja, tko se je u istijem nalazio, jeli bilo psovaka, političkijeh izazivanja, tko je ovijen zadnjem nazočavao. O izpadku obavljenijeh izvida očekujem opširno izvješće ( potpis)”.*

*ASC Korčula – Lastovo , Kotarsko poglavarstvo Korčula, nesređena arhivska građa, arhivska kutija bb, Korčula 27.08.1894.

Zapisnik IV-og Zasjedanja Općinskog Vijeća držana u Korčuli – Omnissis

“… Uslijed predloga Općinskog Upraviteljstva pod XII. točkom dnevnog reda, Slavno Vijeće iza kratke rasprave u kojoj ima rieč Vijećnik Markovina, jednoglasno odregjuje Općinskom Upraviteljstvu jednog poslovača i zamjenika mu koji će opremati poslove mjesnog redarstva i ostale mjesne poslove na Vrniku i istodobo jednoglasno imenuje poslovačem Vicka Fabris PK. Ivana a zamjenikom mu Jura Peručić Paškova iz Vrnika”.*

* dne 13 Juna 1901.

“C.K. Namjesništvo! Proti odluci mjesnog C.K. Kotarskog Poglavarstva, sadržanoj u dopisu 27 Juna t.g. br.2354 istoga, s kojom je na temelju 106 Opć.prav. našlo da zabrani izvršenje zaključka 13 Juna 1901 Općinskog Vijeća u predmetu imenovanja jednog poslovača i zamjenika mu za otpremanje posala mjesnog redarstva i drugih na Vrniku, Općinsko Upraviteljstvo u Korčuli pravodobno ulaže utok i podnaša sljedeća Izvedenja:

Priznati je kako se je već i priznalo u dopisu 20 Augusta 1901 br.1039 ovog Upraviteljstva, kojom je popratilo Poglavarstvu utok Vrničana proti danas ukinutom zaključku, da Vrnik nesačinjava posebni Odlomak, ali mora se i priznati da Općinsko Vijeće napadnutim zaključkom nije drugo uradilo niti je moglo uraditi dali doskočilo jednoj osjećajnoj i sasvim opravdanoj potrebi. Ako dakle Vrnik nesačinjava posebni Odlomak nije se bojati da će se onim imenovanjem njega stvoriti, s toga u konkretnom slučaju ne može biti govora o ustanovam 22 Opć.prav.

Obzirom na broj stanovnika, položaj mjesta, udaljenost ostrva od grada Korčule i druge okolnosti koje su namećale onakav zaključak, zaćudno je istaknuta protivnost onih stanovnika, jer dopustit će se prispodoba, da bi onoliko blaga, gospodar, paše radi, imao na ovom ostrvu, postavio bi doista jednog pastira da s njim upravlja i njegovim potrebam doskoči. Baš s uzroka što Općinskom Načelniku kao glavaru Odlomka Korčule nije moguće obavljati poslove mjesnog redarstva i ostalijeh na Vrniku isti u smislu 59.Opć.prav. zatražio je a Vijeće mu je dalo na temelju 37 istog pravilnika jednog poslovača i zamjenika za obavljanje onih posala.

Napomenuti je da su Vrničani napravili utok i na Zemaljski Odbor onom zaključku, kog ko ovo Upraviteljstvo popratilo iscrpivim izvješćem, ali do danas nije bio riješen. Za navedeno predlaže da se bude ukinuta napadnuta odluka i podvrgjen zaključak Općinskog Vijeća pošto se u pitanju ne radi o povredi postojećih zakona, jer inače nije moguće obavljati uredovne poslove mjesnog redarstva i druge na onom ostrvu. Za Načelnika Cviličević”.*

*dne 22 Jula 1902. Br 1036.

“Dopis – Na riješenje tostranog dopisa 8 tek. mj. Br 8606 dostavlja se zatraženi utog Spasa Foretić pok. Nikole i družine uložen proti zaključku Općinskog Vijeća 13 Juna t.g. s kojim je ovo imenovalo jednog poslovača Općinskog Upraviteljstva i zamjenika mu za opremanje posala mjesnog redarstva i drugih na onom ostrvu, te je nadodati da se u pitanju ne može smatrati da je onom zaključku Vijeće prešlo njegov vlastiti djelokrug a još manje da je isti protivan postojećim zakonima.

Proti onom što utočnici navedoše u svome utoku stoji fakt, da je sama potreba nametnula onaj zaključak a ne hir kog utočnici izmisliše. Doista ostrv Vrnik broji 124 stanovnika, udaljen je od grada Korčule za 3 pomorske milje po prilici, a da nema jednog svog zakonitog predstavnika za uzdržavanje reda i mira, priopćila je naredba Vlast i obavljanje drugih potrebitih uredovanja, dočim ovo Upraviteljstvo nije u stanju vršiti bez znatnog troška.

Napadnutim zaključkom nije se niti se može stvoriti od Vrnika posebni Odlomak ili ma bilo kako odalečit njegove stanovnike od onog Grada Korčule, a još manje štetovati njihovim interesima. Predlaže se za navedeno odbačenje utoka. Načelnik dr.R. Arneri”.*

*ASC Korčula – Lastovo , Kotarsko poglavarstvo Korčula , nesređena arhivska građa

Iz knjige: Neven Fazinić – GRAD KORČULA

Kroz arhivsku građu kotarskog poglavarstva i općine korčulanske (tijekom 19. i 20.stoljeća)

Na vižiju svete Sunčane, Apolonije 2023. godine Gospodnje

Uvod – Sunčana Žaknić rođ. Fabris sa Vrnika

Fotografija: Sunčana Žaknić

Zanimili petrali na Škoju, omamljeni tišinom i stoljetnim snom.
A kamen je prominio boju.
Bijaše nekad kruh, život i dom precima našim i ocu mom.
Kamenom ovim građene su palače svjetske i dvori bijeli, žene bijele, ptice bijele…
Naši stari tako vele s ponosom.
Sad zarasli su puti, na petral polegla gora, utroba brda miruje, šuti.
Samo cvrčci svoju pismu poju uvik istu, starim trudbenicima, kojih više nima, jer petralezi, kamenari i meštri stari pošli su na daleka mora i ostali priko oceana.
„Vratit će se jednog dana, Vratit će se jednog dana…“, pivao je Škoj, Brbovica i Vaja.
Većina njih se nikad vratili nisu „Snovi bole kad se ruše!“ šaptala je stara mati
„Valja im Svetu misu dati za smiraj duše“!!
Danas se pitam, dal´ pomena ima, dal itko pamti svu hrabrost, svu ljubav i svu muku klesarskog života, težačkog života što ga stuče vrime, svo teško brime, znoj, rane i žuljeve muških ruku??
Respekt! U hitnji i traženju i nadanju život brzo mine, osjećaj ostabe, zaborav sve guta.
Još kamene palače gordo stoje, stoljeća broje, i pričaju priče svoje nama strane i daleke.
Moja misao ponekad odluta na ona mista di petrali su bili, u goru, u cvrčaka pismu jednoličnu, koja se jedina prominila nije.
Tonem u one spore, spore dane, izblidile, istrošene, izbrisane.
Pa uzaludno tražim ono čega nima, fatta morgana pogled mi zamagli, a sunce mi se vrilo podrugljivo smije.
Da mi je samo znati sve detalje starih priča iz ovih petrala, u štivo bih kamen omotala,
pisala bih ne bih stala, kad bih samo mogla, kad bih samo znala.

Ksenija Duhović

Foto: Sunčana Žaknić

Skinuti su postojeći rubni kameni, naliven je armiranobetonski temelj i zid u moru, vraćeni rubni kameni, napravljena AB nogostup sa ogradnim zidićem. Postavljene su kamene bitve.

Obnovljena je riva na istočnoj strani otoka. Gore je nalivena betonska ploča, zalivene su podmorske šupljine i nabačeno veliko kamenje za zaštitu od valova. Zaštita nabačajem nije bila dovoljna pa je more već odnijelo dio nasipa puta na spoju sa rivom. Hitno je potrebno pojačati nabačaj uz rivu prema jugu, betonom pojačati i poravnati betonom desetak metara za pristajanje manjih barki za iskrcaj. Još treba ugraditi anele za vez.

Radovi obavljeni u jesen 2021.g.

Nastavak obnove male rive

Postojeće stanje tog dijela rive je bilo u gorem stanju, rubni kameni su se otvarali i propadali tako da su valovi po plimi odnosili materijal a po jugu naplavljivali put i temelje kuća morem i kamenjem. U jesen je obnovljeno 50 m rive na isti način kao i prethodni dio.

Obalni suhozidi do zadnje preze

Suhozidi su bili znatno oštećeni, prevalili su se veći kameni u temeljima a površne kamene je odnijelo more. Tu su valovi odnosili materijal puta posebno kod zadnje preze a prijetila je opasnost da uskoro odnesu cijeli put. Zato je obnovljen suhozid, temeljni kameni i površni kameni ruba. Dio na udaru juga kod zadnje preze je ojačan betonom. Hitno je još potrebno podliti betonom kamene temelje predzadnje preze jer je more odnijelo temeljni materijal.

Put

Dugogodišnjom upotrebom put je ulegnut i neporozan te su nakon kiša nastajale dugotrajne lokve.

Poravnata su velika oštećenja na putu i području rive nastala kretanjem teške mehanizacije korištene pri gradnji male rive.

Put je cijelom oštećenom dužinom poravnat; nasut tucanikom i izvaljan valjkom.

Potrebna je pažnja prilikom buduće uporabe teške mehanizacije i eventualni popravak nakon završetka radova.

Put prema Bufalu

Probijen je široki put prema Bufalu, do podmorskog zida, u svrhu buduće gradnje južne rive za pristajanje barki u nevolji kad puše jaka tramuntana ili jaki maeštral. Put je bagerom i pikamerom probijen i nasut ugrubo, tek za prolaz mehanizacije ali se može prolaziti. Dio je nasut tucanikom.

Riva jug za pristajanje kod jake tramuntane i maeštrala

Planirana je gradnja tijekom 2021.g. nad postojećim podmorskim zidom ali je obustavljena do ishođenja potrebnih dozvola. Skica i opis projektnog zadatka je dostavljena gradonačelnici odnosno odjelu za građevinarstvo Grada. Čekaju se daljnji postupci.

Ostali radovi prema Planu

Gradonačelnici je dostavljen Plan radova za 2022.g. iz srednjoročnog Plana.

U Korčuli, 5.2.2022.g sastavio Robert Fabris

Fotografije: Robert Fabris i Marijo Foretić

Članak je dvojezičan, a veliki dio odnosi se na istraživanja provedena na Vrniku, Sutvari i Kamenjaku. Cijeli članak možete pročitati OVDJE !

Dopune nakon Zbora mještana 19.08.2021.god.

MJEŠTANI u ovom Planu: Stanovnici s prebivalištem na otoku Vrniku, vlasnici zgr.nekretnina, stanovnici sa pretežnim boravkom na otoku, rodbina navedenih. Stara je i uobičajena izjava da je život na otoku težak ali i lijep. Činjenica je da mještani i raseljeni mještani pa i svi drugi uživaju živjeti ili samo doći na Vrnik, ma kakav bio. Donedavno su mještani i sezonski mještani i poneki gosti uživali određeni način života i smatrali da će tako trajati unedogled. Nedavno, unatrag 4 godine, su se dogodile krupne (uglavnom sezonske) socijalne promjene ; veliki priliv gostiju i izletnika, donekle smanjen zbog korone ali očekivan još veći nakon prolaska krize turizma. Za očekivati je i daljnje promjene koje mogu degradirati način života mještana ukoliko oni budu samo pasivni promatrači ili samo pojedinačno ubirući mrvice koristi.

Već sada je vidljiv pretjerani i neodrživi pritisak na infrastrukturu građenu stoljećima i moderniziranu u prošlom stoljeću a neprikladnu za sadašnje a nikako za buduće stanje. Prekomjerni dolazak dnevnih gostiju također pogoršava kvalitetu života mještana. Stoga mještani trebaju uzeti učešće u planiranju budućeg razvoja surađujući sa ostalim akterima i korisnicima otoka te pronaći načine održivog razvoja.

Ne možemo očekivati da Grad riješi sve naše probleme. I mi se moramo angažirati osobno pa i skupno financirati pojedine radnje. Zato je napravljen ovaj prijedlog Plana kao osnovica za razmatranje. Naselje Otok Vrnik je dio grada Korčule u nadležnosti GK Stari grad. Pripada Katastarskoj općini Korčula. Vlasnici zemljišta su najvećim dijelom otočani, Korčulani i manjim dijelom Lumbarđani. Nekada je imao status naseljenog otoka ali je devedesetih godina prošlog stoljeća taj status izgubio.

Odnedavno je je opet na popisu naseljenih otoka. Nekada je bio kamenarski otok i dobro prihodovao i zapošljavao do 400 radnika. Danas su prihodi samo ljeti, od najma apartmana, dva restorana i mirovina. Otok ima vodovodnu i električnu mrežu, javnu rasvjetu, rivu i neobložene puteve. Na susjednoj Krmači je mala riva, parking za mještane i kontejneri za otpad. Mještani su aktivno učestvovali u dovođenju vodovodne mreže i struje na otok. Također povremeno rade i na uređenju naselja. Otok je zapušten. Obnavljaju se stare kuće, legaliziraju nadogradnje, grade nove kuće ali infrastruktura se ne obnavlja već se i postojeća urušava. Prethodnu godinu je obnovljen dio obale južno od rive i postavljene dva nova rasvjetna stupa na rivi. Promijenjene su i žarulje javne rasvjete.

Stanovništvo zimi : Desetak mještana sa prebivalištem na otoku, desetak mještana sa prebivalištem u drugim gradovima koji pretežni dio godine ili više mjeseci borave. Stotinjak vlasnika kuća, neki povremeno dolaze vikendom.

Stanovništvo ljeti : vlasnici i njihove šire obitelji na ljetovanju, turisti u apartmanima, oko 200. Dnevni izletnici i gosti dva restorana oko 300. Dolaze uglavnom taksi brodicama.

Potrebno je pojasniti nadležnosti Gradskog kotara i Grada za Vrnik. Predlažemo predstavnicima Grada i GK Stari grad da otok posjete kako bi stekli uvid u stanje. Predlažemo da se i komercijalni korisnici otoka u ljetnom periodu pomognu na poboljšanju infrastrukture : Turistička zajednica, Hotelijeri, vlasnici agencija, vlasnici taksi brodica, turistički vodiči, vlasnici najamnih plovila i ostali.

Popis nužnih postupaka:

• Javna rasvjeta je loša.. Potrebno zamijeniti rasvjetna tijela modernijim i ekološki prihvatljivim. Postojeća su prastara i potrošena pa i nove žarulje kratko traju.
• Popravak javnog puta ; postojeći je građen davno nasipavanjem otpadnog tucanika i desetljećima se ne obnavlja. Na mnogim je mjestima i na čitavom području rive ulegnut i nastaju dugotrajne duboke lokve nakon svake kiše. Potrebno nasuti i izvaljati tucanik prema pravilima struke. Nakon prolaza građ. mehanizacije kod gradnji je put potrbno dovesti u prvobitno stanje ! Zabranjuje se vožnja motocikla jer uništava put i zagađuje plinovima i bukom !
• Javni toalet ; postoje toaleti u dva restorana . Zbog složenosti izvedbe i ometanja mještana se sada ne planira.
• Javni tuš u blizini plaže. Zbog mogućeg zagađivanja mora i ometanja mještana se ne planira.
• Poštanski sandučić u Pošti Grad, za mještane Vrnika.
• Kontejneri otpada na Krmači ; postoje dva za miješani otpad a ljeti bi trebalo više. Predlaže se i postavljanje kontejnera za selekciju otpada. Kada Grad riješi odlagalište sa selektivnim zbrinjavanjem otpada.
• Hitna zdravstvena pomoć – provjeriti procedure i mogućnosti sa Službom hitne pomoći i ostalima obzirom na potrebu prijevoza morem kod težih slučajeva.
• Protupožarna zaštita ; provjeriti procedure i mogućnosti sa DVD.
• Trajekt barem dvaput godišnje po povlaštenoj cijeni, za radove i građevinski materijal i mehanizaciju.
• Kanalizacija ; sada se koriste pojedinačne crne jame a treba izgraditi kanalizaciju.
• Visina komunalne naknade i posebno naknada za uređenje voda je pretjerana obzirom na realnu zonu i postojeću infrastrukturu.
• Obalni rub naselja je devastiran djelovanjem mora ali i brzim valovima plovila. Valovi desetljećima odnose kameni materijal (nasut u doba klesarstva) pa to smanjuje obalu i mjestimično ugrožava put, cijevi vodovodne mreže te elektro i telefonske mreže pa i stare klesarske kućice, “trime”. Obala tzv. male rive je prošle godine popravljena u duljini cca 50m. Potrebno je tako popraviti preostalih 50m. Ta riva čuva obalni teren od valova s plimom ,javni put pa i kuće uz obalu. Također je i jedino privezište otočana. Napominjemo da je barka jedino prijevozno sredstvo mještana i da nikakvog organiziranog javnog prijevoza nema. Također je potrebno podzidima ili nabačajem krupnog kamena zaštititi put i zgrade na nekoliko kritičnih mjesta na SI dijelu naselja. Obzirom na ljetne neverine sa zapada i česte zimske tramontane i riva i mala riva su na udaru pa je potrebno izgraditi zaklonjeno privezište za desetak barki i za ukrcaj / iskrcaj “u nevolji”. To se može učiniti na postojećem betoniranom podmorskom zidu na JZ strani otoka. Potrebno je i proširiti postojeću stazu. Treba pogledati postojeći elaborat u Gradu.
• Prolaz brodova i glisera kroz kanal Vrnik -Krmača je ljeti vrlo frekventan a rijetki poštuju i ograničenje brzine. Opasnost je za naše brodice na relaciji Vrnik-Krmača. Dodatno brzi valovi uništavaju obalne stare podzide u blizini. Riješiti sa Lučkom kapetanijom.
• Glisiranje brodica i buka skutera- praktično PROVESTI u Ježevici! Postoji ograničenje koje malo tko poštuje ! Nadležni bi barem jednom tjedno trebali tu dežurati.
• Prijevoz taksi brodicama sa Vrnika u grad i Lumbardu u sezoni, za starije stanovnike i vlasnike nekretnina osigurati povlaštene karte. Dogovor barem jedne linije ujutro u točan sat.
• Tamarisi i palme propadaju. Tamarisi se suše i trebalo bi posadit. Palme trunu (pipa?) i treba ih tretirati.
• Odvoženje teškog metalnog i ostalog otpada sa javnih površina. Periodično a posebno sezonsko čišćenje obale naselja i plaža od doplutalog otpada. Sakupljanje otpada i ambalaže dnevnih gostiju treba riješiti. Demontirati i stručno zbrinuti salonit pokrovne ploče stare zgrade kamenarskog poduzeća. Zabranjuje se svako paljenje otpada . Dozvoljeno je samo paljenje granja na polj. zemljištu u skladu sa zakonima.
• Planirati povećanje protoka vodovoda jer postojeći u sezoni ne zadovoljava potrebe. Potrebno je i razraditi ili zamijeniti 4 glavna ventila jer nisu funkcionalni.
• Potrebno je pažljivo razmatranje mogućeg davanja koncesija za plaže i ostalog pomorskog dobra obzirom na uobičajeni način života mještana.
• Na rivi je potrebno postaviti table ograničenog zadržavanja plovila. Samo za ukrcaj i iskrcaj putnika i materijala.
• Na mostiću na Krmači (gdje je parking otočana) je dozvoljen bočni ukrcaj/iskrcaj osoba i materijala ali ostaviti barku vezanu na sidru jer bočni višesatni vez onemogućuje ukrcaj/iskrcaj ostalim teško pokretnim osobama, djeci, kućnim ljubimcima i prtljagi, namještaju i građ. materijalima. Mostić nakon prekrcaja sipkih materijala i otpada treba pomesti!
• Pojačati mostić na istoku zbog mogućeg prekrcaja mehanizacije i građ.materijala. Potreban i kameni nabačaj korijena mostića i puta prema mostiću.
• Plovputu napomenuti da popravi srušenu tablu ograničenja brzine plovila na hridi Krastavica.
• Predvidjeti nekoliko privezišta u gradskoj lučici za mještane Vrnika; kada se rješi status lučice.
• Proširiti parking na Krmači.
• Postaviti parkovne klupe na nekoliko mjesta na otoku.
• Postaviti oglasnu kutiju.
• Postaviti nekoliko manjih plutača kod središnje plaže kod rive zbog osiguranja kupača od nailaska brodica.
  Plutače ne bi smjele onemogućiti manevriranje brodicama kod pristajanja.
• Razmotrit način prekrcaja invalidnih osoba.
• U narednom sedmogodišnjem planu razvoja Korčule uvrstiti i planirati održivi razvoj Vrnika u skladu sa Zakonom o otocima odnosno razvojnim planovima otoka i RH. Posebno treba odrediti granicu pomorskog dobra. U tom smislu su mještani spremni pomoći prijedlozima
• Predlaže se razmatranje ovog Plana mještana Vrnika , razmatranje Plana predstavnika mještana sa gradonačelnicom i kasnije s predsjednikom GK Stari grad . Predlaže se zbor mještana tijekom srpnja/kolovoza o.g. kada je najveći broj zainteresiranih i razmatranje ovog Plana te nadopuna Plana.
• Predlaže se na zboru mještana osnivanje Odbora za Vrnik . Zadatak članova Odbora bi bio provedba Plana. Svaki bi član bio zadužen za određene radnje, prema interesu i struci. Jedan član bi trebao predstavljati mještane u GKSG. Dogovoriti sa G.Kotarom. Predlaže se da Odbor pripremi i osnivanje Udruge mještana (mještana u širem smislu) Vrnika. Članovi Odbora trebaju izraditi i prijedlog sedmogodišnjeg Plana razvoja Vrnika i usklađivati ga sa planovima Grada i DNŽ odnosno županijskim koordinatorom. Članovi odbora trebaju riješiti i korištenje javnih površina i pomorskog dobra.

Dopune nakon Zbora mještana:
Izabran je Odbor: Mentori Odbora: Robert Fabris, Mira Draganja, Vedran Šeparović.

Članovi: Ivan Foretić, Luka Kolovrat, Sunčana Žaknić, Miro Foretić, Tonko Fabris, Valja Kljaković Tućan, Jela Đivanović, Nina Fabris Telenta, Alan Uzelac, Katarina Slejko, Davor Fabris. Osnovati WhatsApp grupu Odbor za Vrnik.

• Rasterećenje Vrnika od pretjeranog broja sezonskih gostiju gradnjom pristaništa na ostalim otočićima: Kamenjaku, Planjaku, Gubavcu, Sutvari (popraviti postojeće).
• Obavješteni smo da se kanalizacija sa Dominča, gdje zagađuje Ježevicu, priključuje na gradsku kanalizaciju po novom projektu u tijeku.
• Vrnik se treba uključiti u sedmogodišnji plan razvoja otoka.
• Sprovesti sezonsko zaprašivanje protiv komaraca.
• Najesen treba spaliti bolesne palme.
• Postaviti tablu ograničenja brzine na Krastavicu, Plovput.
• Gradnja šetnice oko Vrnika.
• Izraditi vezove za barke dnevnih posjetitelja.
• Oglasiti i napraviti letak o kućnom redu prilikom boravka na Vrniku. Letak bi trebali dijeliti taksisti i tur. vodiči.
• Izgradnja operativne rive za taksi barke na jugozapadnoj strani otoka.
• Prejaku rasvjetu na Badiji zamijeniti ekološki prihvatljivom. Sada svjetlom zagađuje okolno more, ometa ljude u okolici pa i promet plovila.
• Osnovati Udrugu mještana.
• Izraditi spomenik kamenarima i klesarima Vrnika. (dodao Robert Fabris nakon razgovora s nekolicinom mještana.)

Na Vrniku, 26.08.2021.g. sastavio Robert Fabris

* Prema Zakonu o otocima, otoci manji od 1 km2 su definirani kao OTOČIĆI.

*Prema istom Zakonu je O.Vrnik NASELJENI otočić.

Sastanku prisustvuju:

1. Gradonačelnica, Nika Silić Marojević
2. Predsjednica vijeća, Marija Šegedin
3. Predsjednik gradskog kotara Stari grad, Alan Farac
4. Zamjenica vijeća gradskog kotara, Vinka Lozica

Alan Farac otvara raspravu, predstavlja se i pozdravlja svih. Predstavlja dnevni red sastanka, odgovornost grada i gradskog kotara za otok Vrnik. Opisuje način na koji se financiraju, kako se brinu za komunalne poslove (rasvjeta, klupe, rukohvat itd) te kaže da se sve radi u okviru proračuna.

Prepušta riječ gradonačelnici.

Gradonačelnica: predstavlja se i održava uvodni govor.

Alan Farac: Predlaže za zapisničara Edith Vilović i 2 ovjeritelja zapisnika, Mira Draganja i Vedran Šeparović.

Predlaže dnevni red:

• Komunalna infrastruktura Vrnika
• Izbor članova Odbora za Vrnik
• Osnivanje Udruge

Usvojen je dnevni red.

Komunalna infrastruktura Vrnika

Robert Fabris: sastavio prijedlog plana ‘ Otočić Vrnik, poboljšanje kvalitete života – verzija 2’. Čita iz predloška. Postupci koji su već poduzeti: složen je plan, održao se uvodni zbor u lipnju 2021., održan je sastanak sa gradonačelnicom, sa Alanom Farcem obilazak Vrnika, održan sastanak u KORI i planiran je današnji sastanak. Prikupljeni su dragovoljci koji su pristali biti u Odboru.

Nadopuna:

• gosp. R. Fabris: rasterećenje dnevnih priljeva gostiju 300-400., gradnjom pristaništa na Kamenjaku, Gubavcu i Sutvari. Na taj način bi se rasteretio Vrnik.
• problem kanalizacije kod Dominča, kako je sprovedena?

Gradonačelnica: sve ide prema zapadu, Ježevica je rasterećena

• Treba radit sedmogodišnji plan razvoja Vrnika.
• Sezonsko zaprašivanje protiv komaraca.

Pitanja:

1. zbrinjavanje palama i ostalih biljaka. Prijedlog gradonačelnice je spaliti bolesne palme najesen.
2. obavijestiti Hober radi obnove zelenila i požarnih puteva (Mira Draganja)
3. prijedlog policijskih patrola i postavljanje više tabli za ograničavanje brzine na moru
4. postoji li mogućnost zaštite otoka zbog devastacije okolnih mjesta, šetnica oko škoja (Pero Lozica)

Gradonačelnica govori: treba zaštitit domaće ljude , nema potrebe za proglašenje Vrnika parkom prirode, ne treba škojarima Ustanova da se pobrine za njih. Treba postojat čovjek koji bi upućivao ljude o mjestima za vezivanje barke ili broda, da se izbjegne korištenje glavne rive za svih.

Prijedlog:

• nekoliko vezova za goste koji se žele privezati i posjetiti Vrnik
• neka vrsta kućnog reda za goste na kojeg ih mogu otočani uputit i dati im naputke
• problem taksista koji voze 10m od obale
• problem noćne zabave u Javiću zbog koje se nije moglo spavat
• potreba komunikacije otok-kopno

Gradonačelnica:

• predlaže dovod opreme koja bi pomogla u svemu
• prebacivanje operativne rive na sjevernoj strani nasuprot Krmače
• upućivanje gostiju bi trebalo biti i sa mjesta polaska njihovog izleta

Mira Draganja predlaže:

• sastanak taksista i škojara zbog pronalaženja zajedničkog dogovora u vezi dolazaka
• Letak sa obavijestima za ponašanje na Vrniku
• problem vodovoda na Vrniku, glavni ventil

Alan Farac odgovara da je problem vodovoda u rješavanju.

Sunčana Žaknić: kao turistički vodič upućuje goste u način očuvanja otoka, odnošenje smeća i općenito ponašanje na otoku. Kaže da treba postojati edukacijski letak.

Mate Foretić: problem je turizam na Vrniku

Postavlja se pitanje: ima li planova vezanih za Badiju? Rasvjeta na Badiji je prejaka i šteti okolišu a i ljudima na Vrniku.

Gradonačelnica: – Badija je vlasništvo crkve!

Prijavljen je projekt modernizacije javne rasvjete. Ide se na LED rasvjetu. U projekt je uključen i Vrnik.

Robert Fabris: na Badiji je protuzakonito svjetlo i zagađuje okoliš, također ometa vožnju plovila noću. Grad bi trebao naredit da se promijeni rasvjeta na Badiji.

Na Vrniku svaka druga žarulja na javnoj rasvjeti ne radi

Usvojen je Plan za komunalnu infrastrukturu sa dopunama Zbora.

Izbor članova Odbora za Vrnik

Robert Fabris: zadaci članova Odbora su provedba plana i članovi bi trebali biti mlađi informatički pismeni ljudi, dio njih bi trebao biti iz Korčule zbog komunikacije sa gradom.

Predloženi su mentori za start rada: Mira Draganja, Robert Fabris i Vedran Šeparović.

Robert Fabris je predložio članove sa kojima je već razgovarao: Ivan Foretić, Luka Kolovrat, Sunčana Žaknić, Miro Foretić, Tonko Fabris, Valja Kljaković-Tućan, Jela Đivanović, Nina Fabris, Alix Uzelac, Katarina Slejko ( stručnjak u osnivanju Udruga pa će nam tu puno pomoć) i Davor Fabris.

Način rada: trebao bi se organizirati osnivački sastanak Odbora i izbor predsjednika kojeg bi trebali izabrat članovi odbora.

Prijedlog za predsjednika: Miro Foretić.

Slijedi glasovanje za članove: svi su jednoglasno za spomenuti izbor članova.

Usvaja se 2.točka dn. reda.

Osnivanje Udruge

Raspravljeno i usvojeno osnivanje Udruge na čemu će raditi Odbor uz pomoć LAG-a.

Alana Farac održava završnu riječ i zahvaljuje se nazočnima.

Robert Fabris se također zahvaljuje svima.

Kraj sastanka!

Ovjera zapisnika Zbora
Mira Draganja
Vedran Šeparović

Naime, prije godinu dana otočić Vele Stupe bio je domaćin zanimljive vaterpolo utakmice između hrvatske seniorske vaterpolo reprezentacije i vaterpolskih legendi.

Izbornik izabrane hrvatske vrste bio je naravno Ivica Tucak dok je Legende predvodio Mile Smodlaka.

Igralište je bilo u laguni azurne boje između otoka Vele i Male Stupe, ispred poznatog restorana Moro Beach Stupe koji je i bio pokrovitelj ove utakmice.

Dopune nakon sastanka mještana i sastanka s gradonačelnicom i dopune primljene osobno i društvenim mrežama.

MJEŠTANI u ovom Planu: Stanovnici s prebivalištem na otoku Vrniku, vlasnici zgr.nekretnina, stanovnici sa pretežnim boravkom na otoku, rodbina navedenih. Stara je i uobičajena izjava da je život na otoku težak ali i lijep. Činjenica je da mještani i raseljeni mještani pa i svi drugi uživaju živjeti ili samo doći na Vrnik, ma kakav bio. Donedavno su mještani i sezonski mještani i poneki gosti uživali određeni način života i smatrali da će tako trajati unedogled. Nedavno, unatrag 4 godine, su se dogodile krupne (uglavnom sezonske) socijalne promjene ; veliki priliv gostiju i izletnika, donekle smanjen zbog korone ali očekivan još veći nakon prolaska krize turizma. Za očekivati je i daljnje promjene koje mogu degradirati način života mještana ukoliko oni budu samo pasivni promatrači ili samo pojedinačno ubirući mrvice koristi.

Već sada je vidljiv pretjerani i neodrživi pritisak na infrastrukturu građenu stoljećima i moderniziranu u prošlom stoljeću a neprikladnu za sadašnje a nikako za buduće stanje. Prekomjerni dolazak dnevnih gostiju također pogoršava kvalitetu života mještana. Stoga mještani trebaju uzeti učešće u planiranju budućeg razvoja surađujući sa ostalim akterima i korisnicima otoka te pronaći načine održivog razvoja. Ne možemo očekivati da Grad riješi sve naše probleme. I mi se moramo angažirati osobno pa i skupno financirati pojedine radnje. Zato je napravljen ovaj prijedlog Plana kao osnovica za razmatranje.

Naselje Otok Vrnik je dio grada Korčule u nadležnosti GK Stari grad. Pripada Katastarskoj općini Korčula. Vlasnici zemljišta su najvećim dijelom otočani, Korčulani i manjim dijelom Lumbarđani. Nekada je imao status naseljenog otoka ali je devedesetih godina prošlog stoljeća taj status izgubio. Odnedavno je je opet na popisu naseljenih otoka. Nekada je bio kamenarski otok i dobro prihodovao i zapošljavao do 400 radnika. Danas su prihodi samo ljeti, od najma apartmana, dva restorana i mirovina. Otok ima vodovodnu i električnu mrežu, javnu rasvjetu, rivu i neobložene puteve. Na susjednoj Krmači je mala riva, parking za mještane i kontejneri za otpad.

Mještani su aktivno učestvovali u dovođenju vodovodne mreže i struje na otok. Također povremeno rade i na uređenju naselja. Otok je zapušten. Obnavljaju se stare kuće, legaliziraju nadogradnje, grade nove kuće ali infrastruktura se ne obnavlja već se i postojeća urušava. Prethodnu godinu je obnovljen dio obale južno od rive i postavljene dva nova rasvjetna stupa na rivi. Promijenjene su i žarulje javne rasvjete.

Stanovništvo zimi: Desetak mještana sa prebivalištem na otoku, desetak mještana sa prebivalištem u drugim gradovima koji pretežni dio godine ili više mjeseci borave. Stotinjak vlasnika kuća, neki povremeno dolaze vikendom.

Stanovništvo ljeti: vlasnici i njihove šire obitelji na ljetovanju, turisti u apartmanima, oko 200. Dnevni izletnici i gosti dva restorana oko 300. Dolaze uglavnom taksi brodicama.

Potrebno je pojasniti nadležnosti Gradskog kotara i Grada za Vrnik. Predlažemo predstavnicima Grada i GK Stari grad da otok posjete kako bi stekli uvid u stanje. Predlažemo da se i komercijalni korisnici otoka u ljetnom periodu pomognu na poboljšanju infrastrukture : Turistička zajednica, Hotelijeri, vlasnici agencija, vlasnici taksi brodica, turistički vodiči, vlasnici najamnih plovila i ostali.

Popis nužnih postupaka:

• Javna rasvjeta je loša.. Potrebno zamijeniti rasvjetna tijela modernijim i ekološki prihvatljivim. Postojeća su prastara i potrošena pa i nove žarulje kratko traju.
• Popravak javnog puta ; postojeći je građen davno nasipavanjem otpadnog tucanika i desetljećima se ne obnavlja. Na mnogim je mjestima i na čitavom području rive ulegnut i nastaju dugotrajne duboke lokve nakon svake kiše. Potrebno nasuti i izvaljati tucanik prema pravilima struke. Nakon prolaza građ. mehanizacije kod gradnji je put potrbno dovesti u prvobitno stanje ! Zabranjuje se vožnja motocikla jer uništava put i zagađuje plinovima i bukom !
• Javni toalet ; postoje toaleti u dva restorana . Zbog složenosti izvedbe i ometanja mještana se sada ne planira.
• Javni tuš u blizini plaže. Zbog mogućeg zagađivanja mora i ometanja mještana se ne planira.
• Poštanski sandučić u Pošti Grad, za mještane Vrnika.
• Kontejneri otpada na Krmači ; postoje dva za miješani otpad a ljeti bi trebalo više. Predlaže se i postavljanje kontejnera za selekciju otpada. Kada Grad riješi odlagalište sa selektivnim zbrinjavanjem otpada.
• Hitna zdravstvena pomoć – provjeriti procedure i mogućnosti sa Službom hitne pomoći i ostalima obzirom na potrebu prijevoza morem kod težih slučajeva.
• Protupožarna zaštita ; provjeriti procedure i mogućnosti sa DVD.
• Trajekt barem dvaput godišnje po povlaštenoj cijeni, za radove i građevinski materijal i mehanizaciju.
• Kanalizacija; sada se koriste pojedinačne crne jame a treba izgraditi kanalizaciju.
• Visina komunalne naknade i posebno naknada za uređenje voda je pretjerana obzirom na realnu zonu i postojeću infrastrukturu.
• Obalni rub naselja je devastiran djelovanjem mora ali i brzim valovima plovila. Valovi desetljećima odnose kameni materijal (nasut u doba klesarstva) pa to smanjuje obalu i mjestimično ugrožava put, cijevi vodovodne mreže te elektro i telefonske mreže pa i stare klesarske kućice, “trime”. Obala tzv. male rive je prošle godine popravljena u duljini cca 50m. Potrebno je tako popraviti preostalih 50m. Ta riva čuva obalni teren od valova s plimom ,javni put pa i kuće uz obalu. Također je i jedino privezište otočana. Napominjemo da je barka jedino prijevozno sredstvo mještana i da nikakvog organiziranog javnog prijevoza nema. Također je potrebno podzidima ili nabačajem krupnog kamena zaštititi put i zgrade na nekoliko kritičnih mjesta na SI dijelu naselja. Obzirom na ljetne neverine sa zapada i česte zimske tramontane i riva i mala riva su na udaru pa je potrebno izgraditi zaklonjeno privezište za desetak barki i za ukrcaj / iskrcaj “u nevolji”. To se može učiniti na postojećem betoniranom podmorskom zidu na JZ strani otoka. Potrebno je i proširiti postojeću stazu. Treba pogledati postojeći elaborat u Gradu.
• Prolaz brodova i glisera kroz kanal Vrnik -Krmača je ljeti vrlo frekventan a rijetki poštuju i ograničenje brzine. Opasnost je za naše brodice na relaciji Vrnik-Krmača. Dodatno brzi valovi uništavaju obalne stare podzide u blizini. Riješiti sa Lučkom kapetanijom.
• Glisiranje brodica i buka skutera- praktično PROVESTI u Ježevici! Postoji ograničenje koje malo tko poštuje ! Nadležni bi barem jednom tjedno trebali tu dežurati.
• Prijevoz taksi brodicama sa Vrnika u grad i Lumbardu u sezoni, za starije stanovnike i vlasnike nekretnina osigurati povlaštene karte. Dogovor barem jedne linije ujutro u točan sat.
• Tamarisi i palme propadaju. Tamarisi se suše i trebalo bi posadit. Palme trunu (pipa?) i treba ih tretirati.
• Odvoženje teškog metalnog i ostalog otpada sa javnih površina. Periodično a posebno sezonsko čišćenje obale naselja i plaža od doplutalog otpada. Sakupljanje otpada i ambalaže dnevnih gostiju treba riješiti. Demontirati i stručno zbrinuti salonit pokrovne ploče stare zgrade kamenarskog poduzeća. Zabranjuje se svako paljenje otpada . Dozvoljeno je samo paljenje granja na polj. zemljištu u skladu sa zakonima.
• Planirati povećanje protoka vodovoda jer postojeći u sezoni ne zadovoljava potrebe. Potrebno je i razraditi ili zamijeniti 4 glavna ventila jer nisu funkcionalni.
• Potrebno je pažljivo razmatranje mogućeg davanja koncesija za plaže i ostalog pomorskog dobra obzirom na uobičajeni način života mještana.
• Na rivi je potrebno postaviti table ograničenog zadržavanja plovila. Samo za ukrcaj i iskrcaj putnika i materijala.
• Na mostiću na Krmači (gdje je parking otočana) je dozvoljen bočni ukrcaj/iskrcaj osoba i materijala ali ostaviti barku vezanu na sidru jer bočni višesatni vez onemogućuje ukrcaj/iskrcaj ostalim teško pokretnim osobama, djeci, kućnim ljubimcima i prtljagi, namještaju i građ. materijalima. Mostić nakon prekrcaja sipkih materijala i otpada treba pomesti!
• Pojačati mostić na istoku zbog mogućeg prekrcaja mehanizacije i građ.materijala. Potreban i kameni nabačaj korijena mostića i puta prema mostiću.
• Plovputu napomenuti da popravi srušenu tablu ograničenja brzine plovila na hridi Krastavica.
• Predvidjeti nekoliko privezišta u gradskoj lučici za mještane Vrnika; kada se rješi status lučice.
• Proširiti parking na Krmači.
• Postaviti parkovne klupe na nekoliko mjesta na otoku.
• Postaviti oglasnu kutiju.
• Postaviti nekoliko manjih plutača kod središnje plaže kod rive zbog osiguranja kupača od nailaska brodica.
  Plutače ne bi smjele onemogućiti manevriranje brodicama kod pristajanja.
• Razmotrit način prekrcaja invalidnih osoba.
• U narednom sedmogodišnjem planu razvoja Korčule uvrstiti i planirati održivi razvoj Vrnika u skladu sa Zakonom o otocima odnosno razvojnim planovima otoka i RH. Posebno treba odrediti granicu pomorskog dobra. U tom smislu su mještani spremni pomoći prijedlozima
• Predlaže se razmatranje ovog Plana mještana Vrnika , razmatranje Plana predstavnika mještana sa gradonačelnicom i kasnije s predsjednikom GK Stari grad . Predlaže se zbor mještana tijekom srpnja/kolovoza o.g. kada je najveći broj zainteresiranih i razmatranje ovog Plana te nadopuna Plana.
• Predlaže se na zboru mještana osnivanje Odbora za Vrnik . Zadatak članova Odbora bi bio provedba Plana. Svaki bi član bio zadužen za određene radnje, prema interesu i struci. Jedan član bi trebao predstavljati mještane u GKSG. Dogovoriti sa G.Kotarom. Predlaže se da Odbor pripremi i osnivanje Udruge mještana (mještana u širem smislu) Vrnika. Članovi Odbora trebaju izraditi i prijedlog sedmogodišnjeg Plana razvoja Vrnika i usklađivati ga sa planovima Grada i DNŽ odnosno županijskim koordinatorom. Članovi odbora trebaju riješiti i korištenje javnih površina i pomorskog dobra.

Na Vrniku, 08.07.2021.g. sastavio Robert Fabris

* Prema Zakonu o otocima, otoci manji od 1 km2 su definirani kao OTOČIĆI.

*Prema istom Zakonu je O.Vrnik NASELJENI otočić.

S obzirom da je u preambuli navedeno da je tekst osnovica za razmatranje i da će zbor mještana biti održan u srpnju/kolovozu, slobodna sam dodati/predložiti nekoliko stvari:

Prvo, potrebu za što žurnijim stručnim i profesionalnim demontiranjem oštećenog salonitnoga krova velike površine na objektu nekadašnje, decenijima napuštene radionice uz samo more, veći dio kojeg je već urušen, dok ostatak, zahvaljujući stalnoj izloženosti vjetrovima, slobodno zagađuje ostatak otoka.

Drugo, većina posjetitelja Vrnika u svojim matičnim mjestima i gradovima, već se naviknula odvajati otpad, pa predlažem da se, barem za velike količine plastike i limenki koje se no otoku troše, omogući odvojeno odlaganje na Krmači.

Treće, napokon se, u skladu sa začecima komunalne kulture, počelo razmišljati o izgradnji ZAJEDNIČKOG zaklonjenog privezišta za barke na JZ strani otoka, ne samo zato što su riva i mala riva ponekad na udaru, nego zato što su i neki drugi položaji na otoku izloženi i drugim snažnim vjetrovima. U tom bi zaštićenom privezištu morali moći naći zaklon svi vrnički stanovnici koji za to imaju potrebu.

I na kraju, u vezi s točkom 20. Plana, do sada je bilo nepisano pravilo da se, za potrebe odlaska u grad, poslovno ili zbog kupovine, brod može ostaviti privezan na mostu na Krmači, koji je uostalom i izgrađen da bi se ondje privezali žitelji Vrnika, odnosno oni koji upravo na tom mjestu parkiraju automobile. Jasno, kad ima mjesta za vezivanje, a prema pravilu ranijeg dolaska.

Ono što se uvijek moralo poštovati i što se i dalje poštuje, jest da se barke ne vežu na skalama predviđenim za lakši ukrcaj i iskrcaj osoba i stvari.

Potpuno zabraniti mogućnost vezanja barke na sat ili dva, jer će se, prema prijedlogu, raditi o „operativnoj rivi“ što znači da će uglavnom most zjapiti prazan, a osobito će starijim osobama i onima s otežanim kretanjem, predstavljati pogoršanje uvjeta života na Vrniku, a ne poboljšanje.

Smatram da bi bilo konstruktivnije cjelovito urediti most (pa i parkiralište) na Krmači, s proširenjem i eventualnim zaklonom za brodice od jakih valova koje više uzrokuje nepoštivanje propisa o brzini plovidbe kanalom, nego snažnih vjetrova za kojih se uglavnom u kupnju ili obavljanje poslova niti ne odlazi.

Hvala na uvrštenju i strpljenju,
Dubravka Belas
Vrnik, 5. srpnja 2021.

Donedavno su mještani i sezonski mještani i poneki gosti uživali određeni način života i smatrali da će tako trajati unedogled. Nedavno, unatrag 4 godine, su se dogodile krupne (uglavnom sezonske) socijalne promjene ; veliki priliv gostiju i izletnika, donekle smanjen zbog korone ali očekivan još veći nakon prolaska krize turizma.

Za očekivati je i daljnje promjene koje mogu degradirati način života mještana ukoliko oni budu samo pasivni promatrači ili samo pojedinačno ubirući mrvice koristi. Već sada je vidljiv pretjerani i neodrživi pritisak na infrastrukturu građenu stoljećima i moderniziranu u prošlom stoljeću a neprikladnu za sadašnje a nikako za buduće stanje. Stoga mještani trebaju uzeti učešće u planiranju budućeg razvoja surađujući sa ostalim akterima i korisnicima otoka te pronaći načine održivog razvoja.

Zato je napravljen ovaj prijedlog Plana kao osnovica za razmatranje. Naselje Otok Vrnik je dio grada Korčule u nadležnosti GK Stari grad. Pripada Katastarskoj općini Korčula. Vlasnici zemljišta su najvećim dijelom otočani i manjim dijelom Lumbarđani.

Nekada je imao status naseljenog otoka ali je devedesetih godina prošlog stoljeća taj status izgubio. Odnedavno je je opet na popisu naseljenih otoka. Nekada je bio kamenarski otok i dobro prihodovao i zapošljavao do 400 radnika. Danas su prihodi samo ljeti, od najma apartmana, dva restorana i mirovina. Otok ima vodovodnu i električnu mrežu, javnu rasvjetu, rivu i neobložene puteve. Na susjednoj Krmači je mala riva, parking za mještane i kontejneri za otpad.

Mještani su aktivno učestvovali u dovođenju vodovodne mreže i struje na otok. Također povremeno rade i na uređenju naselja. Otok je zapušten. Obnavljaju se stare kuće, legaliziraju nadogradnje, grade nove kuće ali infrastruktura se ne obnavlja već se i postojeća urušava.

Prethodnu godinu je obnovljen dio obale južno od rive i postavljene dva nova rasvjetna stupa na rivi. Promijenjene su i žarulje javne rasvjete.

Stanovništvo zimi: Desetak mještana sa prebivalištem na otoku, desetak mještana sa prebivalištem u drugim gradovima koji pretežni dio godine ili više mjeseci borave. Stotinjak vlasnika kuća, neki povremeno dolaze vikendom.

Stanovništvo ljeti: vlasnici i njihove šire obitelji na ljetovanju, turisti u apartmanima, oko 200. Dnevni izletnici i gosti dva restorana oko 300. Dolaze uglavnom taksi brodicama.

Potrebno je pojasniti nadležnosti Gradskog kotara i Grada za Vrnik.

Predlažemo predstavnicima Grada i GK Stari grad da otok posjete kako bi stekli uvid u stanje. Predlažemo da se i komercijalni korisnici otoka u ljetnom periodu pomognu na poboljšanju infrastrukture : Turistička zajednica, Hotelijeri, vlasnici agencija, vlasnici taksi brodica, turistički vodiči, vlasnici najamnih plovila i ostali.

Popis nužnih postupaka:

• Javna rasvjeta je loša.. Potrebno zamijeniti rasvjetna tijela modernijim i ekološki prihvatljivim. Postojeća su prastara i potrošena pa i nove žarulje kratko traju.
• Popravak javnog puta; postojeći je građen davno nasipavanjem otpadnog tucanika i desetljećima se ne obnavlja. Na mnogim je mjestima i na čitavom području rive ulegnut i nastaju dugotrajne duboke lokve nakon svake kiše. Idealno bi bilo postaviti trajnu oblogu ali za početak barem postaviti i izvaljati tucanik.
• Javni toalet; postoje toaleti u dva restorana za njihove goste. Potrebna izrada javnog toaleta.
• Javni tuš na plaži
• Poštanski sandučić u Pošti Grad, za mještane Vrnika.
• Kontejneri otpada na Krmači ; postoje dva za miješani otpad a ljeti bi trebalo više.
• Hitna zdravstvena pomoć – dogovoriti procedure i mogućnosti sa Službom hitne pomoći i ostalima obzirom na potrebu prijevoza morem kod težih slučajeva.
• Protupožarna zaštita ; dogovoriti procedure i mogućnosti sa DVD.
• Trajekt barem dvaput godišnje po povlaštenoj cijeni, za radove i građevinski materijal i mehanizaciju.
• Kanalizacija; sada se koriste pojedinačne crne jame a treba izgraditi kanalizaciju.
• Visina komunalne naknade i posebno naknada za uređenje voda je pretjerana obzirom na realnu zonu i postojeću infrastrukturu.
• Obalni rub naselja je devastiran djelovanjem mora ali i brzim valovima plovila . Valovi desetljećima odnose kameni materijal (nasut u doba klesarstva) pa to smanjuje obalu i mjestimično ugrožava put, cijevi vodovodne mreže te elektro i telefonske mreže pa i stare klesarske kućice, “trime”. Obala tzv. male rive je prošle godine popravljena u duljini cca 50m. Potrebno je tako popraviti preostalih 50m. Ta riva čuva obalni teren od valova s plimom, javni put pa i kuće uz obalu. Također je i jedino privezište otočana. Napominjemo da je barka jedino prijevozno sredstvo mještana i da nikakvog organiziranog javnog prijevoza nema. Također je potrebno podzidima ili nabačajem krupnog kamena zaštititi put i zgrade na nekoliko kritičnih mjesta na SI dijelu naselja. Obzirom na ljetne neverine sa zapada i česte zimske tramontane i riva i mala riva su na udaru pa je potrebno izgraditi zaklonjeno privezište za desetak barki i za ukrcaj / iskrcaj “u nevolji”. To se može učiniti na postojećem betoniranom podmorskom zidu na JZ strani otoka. Potrebno je i proširiti postojeću stazu.
• Prolaz brodova i glisera kroz kanal Vrnik - Krmača je ljeti vrlo frekventan a rijetki poštuju i ograničenje brzine. Opasnost je za naše brodice na relaciji Vrnik-Krmača. Dodatno brzi valovi uništavaju obalne stare podzide u blizini. Riješiti sa Lučkom kapetanijom.
• Glisiranje brodica i buka skutera- zabraniti u Ježevici! Postoji ograničenje koje malo tko poštuje ! Nadležni bi barem jednom tjedno trebali tu dežurati.
• Prijevoz taksi brodicama sa Vrnika u grad i Lumbardu u sezoni, za stanovnike i vlasnike nekretnina po povlaštenoj cijeni. Dogovor barem jedne linije ujutro u točan sat.
• Tamarisi i palme propadaju. Tamarisi se suše i trebalo bi posadit. Palme trunu (pipa?) i treba ih tretirati.
• Odvoženje teškog metalnog i ostalog otpada sa javnih površina. Periodično a posebno sezonsko čišćenje obale naselja i plaža od doplutalog otpada.
• Planirati povećanje protoka vodovoda jer postojeći u sezoni ne zadovoljava potrebe.
• Potrebno je pažljivo razmatranje mogućeg davanja koncesija za plaže i ostalog pomorskog dobra obzirom na uobičajeni način života mještana, njihovih raseljenih obitelji i vlasnika nekretnina , osoba s pretežnim boravkom pa i gostiju.
• Na rivi i na mostiću na Krmači (gdje je parking otočana) je potrebno postaviti table ograničenog zadržavanja plovila. Samo za ukrcaj i iskrcaj putnika i materijala.
• Plovputu napomenuti da popravi srušenu tablu ograničenja brzine plovila na hridi Krastavica.
• Predvidjeti nekoliko privezišta u gradskoj lučici za mještane Vrnika; kada se rješi status lučice.
• U narednom sedmogodišnjem planu razvoja Korčule uvrstiti i planirati održivi razvoj Vrnika u skladu sa Zakonom o otocima odnosno razvojnim planovima otoka i RH. Posebno treba odrediti granicu pomorskog dobra. U tom smislu su mještani spremni pomoći prijedlozima
• Predlaže se razmatranje ovog Plana mještana Vrnika , razmatranje Plana predstavnika mještana sa gradonačelnicom i kasnije s predsjednikom GK Stari grad . Predlaže se zbor mještana tijekom srpnja/kolovoza o.g. kada je najveći broj zainteresiranih i razmatranje ovog Plana te nadopuna Plana.
• Na Zboru mještana treba izabrati nekolicinu predstavnika voljnih raditi na provedbi Plana.

Predstavnici mještana trebaju izraditi i prijedlog sedmogodišnjeg Plana razvoja Vrnika i usklađivati ga sa planovima Grada i DNŽ odnosno županijskim koordinatorom.

* Prema Zakonu o otocima, otoci manji od 1 km2 su definirani kao OTOČIĆI.

*Prema istom Zakonu je O.Vrnik NASELJENI otočić.

Šestorica kamenoklesara s Vrnika obvezuju se pred korčulanskim biskupom kako će sagraditi i uzdržavati navedenu crkvicu. Njihova imena sačuvana su na kartuši s natpisom u unutrašnjosti crkve. Cijeli članak možete pročitati OVDJE !

U ulozi novinara našao se Stipe Božić, a iza kamere je bio Joško Bojić, fantastičan snimatelj i Stipin pratitelj na mnogim ekspedicijama. Na žalost, Joško Bojić je preminuo 2015. godine.

Foto: Luka Kolovrat

U katalogu izložbe stoji da je prepoznat i kao slikar ‘one druge’, nereprezentativne, siromašne i čemerne Dalmacije, u kojoj nema reprezentativnih panorama ni ladanjske komponente”, odnosno, “to su mikrovizure srednje ili južne Dalmacije, neotkrivena mala, najčešće otočna mjesta poput Šipana, Koločepa, Pučišća, Supetra, VRNIKA, Šolte i dr.”

Evo nekoliko Škojarima, sa starih fotografija poznatih vizura Vrnika: vrničkog kamenoloma i starih petrala…

Tekst: Dubravka Belas

Djelo se sastoji iz tri djela. Prvi dio je ljetopis o jedrenjacima građenim u Korčuli, u vlasnosti Korčulana i s njim povezanim drugim pomorskim djelatnostima i mijenama korčulanskog pomorstva. Stječe se uvid u višestoljetnu snagu i važnost pomorstva otoka Korčule.

Drugi dio prikazuje korčulanske patrune, časnike i kapetane-zapovjednike jedrenjaka također od 13. do 19. stoljeća, koji su jedrili pod zastavom mletačkog sv. Marka, dubrovačkog sv. Vlahe, zatim zastavama Anžuvinaca, Francuza, Habsburške Monarhije, Austrijsko -Ugarske Monarhije i Ruskog Carstva. Navedeno je preko 450 imena, jedrenjaci na kojima su plovili i njihova pomorsko-trgovačka djelatnost.

U trećem dijelu opisan je život i plovidba kapetana duge plovidbe Antuna Marinovića, korčulanskog zapovjednika druge polovice 19. stoljeća iz obiteljske pismohrane Marinović, čiji život oslikava sudbinu većine kapetana toga doba na jedrenjacima duge plovidbe.

Djelo nije samo usmjereno na za znanstvenu već i za širu javnost i time se uklapa u sustav popularizacije znanosti koja je vrlo važna.

Djelo je rađeno ustaljenom metodologijom za stručno-znanstveni rad i svih bibliografskim normama. Nastalo je većim dijelom na izvornoj građi i manje na publiciranoj literaturi. Ovdje se prvi put nudi pregledno djelo na razini ukupne povijesti korčulanskog brodarstva kroz povijesnu prizmu i ukazuje na važnost pomorske povijesti hrvatskog jadranskog prostora.

Bogata slikovna građa sa prikazima brodova, luka, portolana, zemljovida, planova luka, osoba i isprava obogatila je monografiju i pridonijelo čitljivosti djela.

Potreban je neprekidni rad na osvjetljavanju vlastite maritimne povijesti da bismo bili svjesni svoje kulturne baštine i time brinuli na njenom očuvanju. Trebamo svijetu pokazati našu pomorsku baštinu koja je temelj naše samobitnosti od dolaska na obale Jadranskog mora.

Izdavač djela je Književni krug Split, a recenzenti su dr. Mithad Kozličić i dr. Mateo Bratanić .

Tiskanje su financijski pomogli Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH, Dubrovačko-neretvanska županija i Grad Split.

Noćno ronjenje je izuzetan doživljaj čak i na području koje vam po danu i nije izgledalo nešto posebno. Naravno, ovakvo ronjenje je nešto zahtjevnije, a i po pravilnicima ronilačkih škola i nije predviđeno za početne kategorije. Također, sve ronilačke federacije imaju u svojim programima izobrazbe i posebne specijalističke tečajeve za noćno ronjenje.

Bilo kako bilo, kako bi vam noćno ronjenje ostalo u nezaboravnom sjećanju morate biti u paru s također iskusnim roniocem, a malo više računa treba posvetiti i orijentaciji.

Svjetiljka je izuzetno važan dio opreme koja ukoliko se pokvari ili «iscuri» baterija može prouzročiti ozbiljne nevolje.

Pa ukoliko smo sve to ispoštovali i uspjeli se opremiti te uskočiti u more što nas čeka?

Prvo, iskušajte zaron “u crno”. Pri tome obvezno na trenutak ugasite svjetiljku i tonite u gusto crnilo. Kada se približimo dnu, svjetiljke se upale i obasja se dno. Noć je odlična i za podvodnu fotografiju, pogotovo za makro i sve ostale fotografije iz blizine. Naravno, na ambijentalnu fotografiju i širokokutne objektive možemo zaboraviti.

Ribe su noću mirnije, mnogi organizmi izlaze u lov, tako da su mnogi zanimljivi susreti zagarantirani. Tako možemo vidjeti mnoge vlasulje i cjevaše kako svojim lovkama pretražuju prostor, a zbog crne pozadine njihove boje dolaze do izražaja. Noći su aktivni i mnogi rakovi npr. baba i zezavac kao i rak samac koji vuče moruzgvu što je jedan od najčešćih prizora simbioze u podmorju.

Po obraslom dnu, pogotovo oko livada Posidonije u lov izlaze glavonošci – sipe, lignje i hobotnice, a noć potjera i jastoge iz svojih rupa u šetnju. Od riba ugori, murine, škarpine, listovi itd. su isključivo noćni lovci te ih se često može vidjeti i fotografirati.

Dio atmosfere s jednog noćnog ronjenje možete vidjeti i na ovim fotografijama snimljenim ove jeseni u podmorju Korčule, ispod svjetionika Ražnjić.

Tekst i foto: Luka Kolovrat

Osim pisama slao mu je uzorke školjka ali i ricetu kako ih pripremiti. Opisao mu je Jakobove kapice “pelegrine” uz napomenu da se isprže na tavici s maslinama, znači jesti gospodski.

Školjku koja raste čvrsto priljubljena uza stijenu, a vadi se željezom nataknutim na dugačku motku, poslao je uz objašnjenje da se kod nas zove kopitnjak je nalik konjskom kopitu.

Kopitnjake često arheolozi nalaze u ilirskim i grčkim nalazima, a nedavno otkopana kula Svih Svetih u Korčuli može se podičiti punim kesama ljuštura ovih školjka.

Prstace opisuje kao školjke koje se rađaju u kamen, a iz godine u godinu rastu šireći svojom ljušturom rupu u kamenu.

Za periske ili losture (palasture) kaže da su školjke koje mogu narasti do visine čovjeka. Vadile su se pomoću željeza na vrhu dugačke motke, a ako su bile duboko, rabio se konopac što se poput omče naticao i zatezao oko školjke, koju je potom dvoje ljudi izvlačilo na brod. Sorkočević uspoređuje meso losture sa kozletinom ili janjetinom. Za losturu navodi da osim mesa, da ima i račića koji je uvijek u njoj, zrnaca i spominje vrećicu što se nalazi u sredini mesa koja se odstranjuje (da meso ne bude gorko). Nekad se vjerovalo da su njezine zlaćane niti ljekovite, pa su tako na Lastovu niti upletali u različite odjevne predmete. Ponekad bi se u njima mogao naći i biser, koji se stavljao kao ukras na zlatne ogrlice. Danas je lov na losture zabranjen, a bolest ih je gotovo uništila zadnjih nekoliko godina. Nemojte počiniti kazneno djelo loveći ih, ali ovo možete sprovesti u djelo:

Mušule (dagnje) s mozgom

Sastojci:
teleći mozak,
meso 10 mušula,
luk,
parmezan,
3 jaja,
3 slane srdele,
petrusimen.

Mozak se očisti i šufiga na ulju na kojem je popržen nasjeckanih luk i petrusimen. Mozak stavimo u školjke od mušula. Jaja dobro izbatimo, dodamo sitno i sjeckane srdele i meso mušula. Napunio školjke, pospemo parmezanom te stavimo zapeći u pećnicu na 15-20min.

Prijatno!

Tekst: Sunčana Žaknić

U statutima 1214.g. i 1272.g. točno se navodi kad i koliko ribe ribari imaju dati knezu i gdje loviti. Riba se prodavala isključivo na ribarnici, mogu je prodavati samo oni koji je ulove i to samo taj dan do podne (ako bi ostalo ribe ona se nije smjela više prodavati niti sačuvati/ pogotovo u ljetnim mjesecima).

Nije jasan smisao odredbe iz 1326.(dubrovački statut) koja ženama zabranjuje prodaju ribe.

U Korčulanskom statutu se pak navodi nekakva kavga i tuča žena na peškariji, te su žene kažnjene jednim trkom oko grada s bičevanjem.

1521. Dubrovačka vlada zabranjuje ribanje traktom ili cjedilom, radi očuvanja riblje fonda.

1522. Dubrovačka vlada je zabranila sudjelovanje Pelješčana u korčulanskim ribarskim dužinama i ribolov njihovim mrežama u vodama Republike. Pelješčani, a i Korčulani ovu su odluku primili s negodovanjem i govorili: “Ne dadu nam već gospoda hraniti se.”

Strogo se pazilo na red i izlov sardela. Izdavale su se bruškete, dokument o dozvoli ribolova na određenoj pošti koje je izdavao knez. Na brušketu bi pisalo:
“Dne … u ime Božje, danas je pao bružket između gospodara srdelnih mreža: Patrone Ivan Kralj = Čedvina-Hljeb Gornji”…

U tim zapisima su se zapisivale i poste a zapisnik se zaključio riječima:
“che li sia con buona ventura” -neka im bude s dobrom srećom.

Prikle od ribe

ZKuhanu ribu očistiti od kostiju, pa je zgnječiti, dodati sjeckanu kapulu, dvije pice česna sitno isjeckane, malo peršina, 20 deka muke i kvasac koji otopimo u žmulu mlake vode. Sve dobro izmiješati, pustiti da uskisne, vaditi ožicom i prigati u vrućem ulju (kako i obične prikle). Prijatno!

Tekst: Sunčana Žaknić

Aloiz Lujo Lozica (1934.- 2019.) kipar o kojem bi se mogla napisati knjiga…

Njegove brojne skulpture nalaze se u hrvatskim i europskim gradovima (i dalje…), od kojih su najpoznatije: “Ranjenik” u Zagrebu, “14 postaja križnog puta” u Đakovačkoj katedrali, spomenik Vladimiru Nazoru u Zagrebu, spomenik Grigoru Vitezu na njegovu grobu kod Nove Gradiške, portal Gospe Lurdske u Zagrebu, “Sjedeća karijatida” u Bruxellesu, oltar crkve u Sale Marasinu, oltar za baziliku u San Marinu, “Ruke” u mjestu Cailungu, “Reljef života” u San Marinu, kompozicija “Gioco Materno” u San Marinu, kip “Don Bosco” u Borgo Maggiore, reljef “G.B. Belluzzi” postavljen na zidinama staroga grada San Marina, desetak velikih i više od 50 manjih skulptura po crkvama diljem Italije, i mnoge druge. A jedna skulptura “Igra srebra materina” nalazi se ispred srednje škole u Metkoviću.

Fabrisi se u dokumentima XVIII. st. spominju kao klesarski majstori i dobavljači kamena s Korčule.

U XIX. st. članovi obitelji počeli su se baviti i brodarstvom. Bili su vlasnici više brodova sagrađenih u Korčuli: peliga »Vrnik« (1854), škune »Demetri« (1862), barka »Vrnik« (1869) i brika »Giorgio« (1872), a bark »Fratelli Fabris« (1875) sa svojih je 44 metra duljine i 550t najveći brod koji je u XIX. st. sagrađen na korčulanskim brodogradilištima.

God. 1874. u pomorskoj nesreći u Dardanelima potonuo je brik »Giorgio«. Bio je pod teretom kamena iza nevremena bačen na hridi gdje se razbio. Posada se spasila osim malog od kuhinje.

Slika koja predstavlja brodolom čuva se na Vrniku u crkvi Gospe milosrđa, a naslikao čuveni slikar Ivanković. 1892. s cijelom posadom od 10 članova bark »Fratelli Fabris« stradao u pličinama Vlissingena u Nizozemskoj. Između dvaju svjetskih ratova Fabrisi su imali manje brodove na jedra i motor kojima su prevozili obrađeni kamen duž istočnojadranske obale. Bavili su se i brodogradnjom, istaknuvši se i u inozemstvu (Aleksandrija, Carigrad, Kerč). God. 1884. spominje se Frano Jurin kao vlasnik brodogradilišta u korčulanskom predjelu Borak.

Dužnost brodograđevnog vještaka u austrijskom klasifikacijskom društvu »Veritas« u Carigradu obavljao je Pasko. Miho je radio na dubrovačkim brodogradilištima u Gružu i Mokošici između dvaju svjetskih ratova, a u Draču 1945–47.

FORETIĆ, građanska obitelj podrijetlom s Hvara, u XVI. st. razdvojena na višku i korčulansku obiteljsku granu, pripadnici koje su bili, uz brodograditelje i pomorce, trgovci i brodari te klesari i graditelji, a poneki i znanstvenici i umjetnici. Pripadnici korčulanskoga obiteljskog stabla, jedna grana kojega je dobila i nadimak Kolenda, posebno su se istaknuli kao brodograditelji i pomorci.

U ugovorima za gradnju drvenih brodova spominju se brodograditelji Jure, Frano i Ivan početkom XVII. st., Ivan Franov, Marin i Spaso Marinov u XVIII. st. te Đuro Franov i Anđeo Spasov početkom XIX. st. U drugoj polovici XVIII. st. drvodjelci na dubrovačkim brodovima bili su Antun, Cvijeto i Đuro, a od brodograditelja u inozemstvu prvi se spominje Stjepan, u Smirni (danas Izmir) 1803. Potkraj XVIII. i početkom XIX. st. među pomorcima na dubrovačkim brodovima spominju se Marko (1809) i Marin (1811), a u popisu stanovništva 1815., za francuske vlasti na Korčuli, zapisani su kao brodograditelji Đuro, Jakov, Stjepan Đurov, Stjepan Jakovljev te Vinko i Stjepan Kolenda, dok se Vinko Đurov spominje i kao brodovlasnik.

Članovi obiteljskih grana posjedovali su u XIX. st. u korčulanskim predgrađima i vlastita brodogradilišta. Kao prvi korčulanski iseljenik brodograditelj, koji je 1805. imao vlastito veliko brodogradilište na Malti, spominje se Ivan Foretić (1785–1869), koji je izgradio tri velike škune za englesku ratnu mornaricu. Po povratku u domovinu 1816. osnovao je vlastito brodogradilište na Korčuli, radeći za brodovlasnike s cijele hrvatske obale te proširivši brodograđevnu djelatnost od 1825. i na Rijeku i Bakar. Također se zauzimao za napredak korčulanskih brodogradilišta pri Trgovačko-obrtničkoj komori u Dubrovniku.

Godine 1830. podignuo je vlastito veliko brodogradilište u Martinšćici, gdje je izgrađen najveći tadašnji austrijski jedrenjak Ivan Blašković od 1800 t. Njegova su se tri sina također bavila brodogradnjom. Osim što je gradio brodove (Padre Matteo, 1864., Vrnik, 1885) te bio suvlasnikom više jedrenjaka, Antun (1823–1890) je obnašao dužnosti predsjednika staleške udruge korčulanskih brodograditelja i Banke sv. Josipa, općinskoga vijećnika te vještaka austrijskoga društva Veritas za klasifikaciju brodova, ujedno se zauzimajući za unapređenje i proširenje korčulanskih brodogradilišta. Dinko (1833–1905) je bio trgovac i karatist u Pelješkom pomorskom društvu, a Dmitar (1832–1915) brodograditelj (najpoznatiji mu je jedrenjak Kleopatra), brodovlasnik i donator, najistaknutiji pomorac u obitelji – kapetan duge plovidbe, zapovjednik mnogih brodova, jedrenjaka, a od 1874. zapovijedao je i parobrodima tršćanskoga Lloyda. Bark Genitor Mose sagradjen je 1855.g. u Prince Edward Id u Kanadi. Plovio je s imenom Balmoral pod britanskom zastavom. U vlasnosti Ivana Dubokovića iz Jelse dobiva ime Genitor Mose. Nosivosti 312 tona, a zapovjednik je Slavić Frano Antunov iz Korčule (posjedovao 3 karata). Pod imenom Darinka javlja se u registru 1874.g. kad su Dubokovići ga prodali i od tada je u suvlasništvu korčulana: Foretić Petar 9 karata, Foretić Antun 4 karata, Foretić Dinko 5 karata, i Antun kap.Marinović 6 karata.

Zapovjednici su Katanić Dinko 1875.g. Marinović Antun 1876.g., Foretić Ivan 1877.g., Marinović Antun 1878.g. i A.Cola 1878.g. Bark Darinka prodan je u travnju 1879.g. brodovlasnicima iz Egipta. Do I. svj. rata pripadnici obiteljske grane Kolenda spominju se kao brodograditelji i vlasnici manjih korčulanskih brodogradilišta, ali i brodogradilišta u inozemstvu: u Carigradu, Malti, Pešti, Port Elisabethu i New Yorku. Kao brodograditelji spominju se Stjepan i Jakov (1850. i 1860) te Jakov, Frano i Stjepan (1863) i posebno istaknuti Vicko (1853–1944), braća Stipe (1844–1933) i Jure (1845–1937) te Todor Foretić Kolenda, koji je poginuo u II. svj. ratu. U gradu Korčuli 1903–14. djelovala je Korčulanska plovidba Ivan Foretić i drugovi, koja je posjedovala prve korčulanske parobrode. Jahta sagrađenu 1870. g, pod imenom DELI u vlasništvu nadvojvode Giuseppea, prodana je 1903. g, i preimenovanu u PRVI, vlasnika Ivana Foretića (PRVI, popularno zvani ŠILO, iz 1870., PETAR ZRINSKI iz 1882. i DRAŽICA iz 1902), obavljajući njima putnički i trgovački prijevoz.

Društvo je obavljalo prijevoz robe i putnika po Korčulanskom kanalu i na relacijama do Metkovića. Intervencijom političara Korčulanska plovdba je dobila državnu subvenciju od 750.000 za linije parobroda DRUGI, koja je vrijednost iznosila samo trećinu spomenutog iznosa. Budući da je društvo imalo monopol za subvenciju, prodalo je brod i subvenciju skupa za iznos vrijednosti broda povećane visinom godišnje subvencije.U XIX. i XX. st. Foretići su nastanjivali Dubrovnik i Orebić, ali i selili se u SAD i Južnu Ameriku. Iz obitelji Foretić je i kapetan duge plovidbe Dinko Foretić. pokretač i admin Facebook grupe Hrvatski drveni brodovi, koja okuplja 11.000 članova fanova pomorstva i tradicijske brodogradnje.

Tekst: Marin Trošelj

U novije doba, nešto izmijenjenu primjenu „mezzalune-buške“ koristili su i vrsni brodograditelji poput: Jakova Denoblea, Davora Kondenara, Todora-Danka Tasovca („Tasino“) iz Korčule, Marina Šale iz Žrnovske Banje i Igora Čulića iz Lumbarde, kao generacije brodograditelja iz korčulanske brodograđevne „škole“, školovanih u dvadesetom stoljeću, koji su „buškom“ tek provjeravali svoj, prethodno osmišljeni, brod. Formama korčulanskih brodica i istraživanjem korčulanske brodogradnjom u drvu, također su se bavili i inžinjeri i sveučilišni profesori sa otoka Korčule: pok. Teodor Bernardi, pok. Žitomir Lozica, pok. Tonko Sladović, pok. Milorad Fattorini, pok. Tonko Tabain i Roko Markovina, kako bi sačuvali to bogato znanje i veliko iskustvo za slijedeće naraštaje. Korčulanski način gradnje drvene brodice, koji se zadržao i do danas, pojasnio je jedan od najistaknutijih izdanaka korčulanske brodogradnje, nedavno preminuli protomeštar Jakov Denoble, koji je, kao vrstan brodograditelj u drvu, imao „svoj način“ gradnje barke, a koji se sastojao iz nekoliko faza:

• Najprije bi zamislio naručenu brodicu, kakva bi u potpunosti trebala izgledati prema vlasnikovim zahtjevima, a onda, u mjerilu, napravio liniju palube-„cente“ (tlocrt)- (prva temeljna vodna linija),
• zatim bi napravio bokocrt sa linijom pramca i krme („pašma-kobilica te „ašte od prove i od krme“, sa linijom palube“) - (uzdužni presjek),
• nakon toga bi odredio gaz -(„liniju od peškaja“) po iskustvu i osjećaju, ali uvijek malo veći od stvarnoga i tu bi liniju gaza ucrtao, kao vodnu liniju na gazu u nacrt linije palube- (druga temeljna vodna linija),
• potom bi odredio veličinu međurebrenih polja („kampe“) te broj i oblik rebara
• i na kraju, nacrtao bi „bušku“ za naručenu brodicu, prema općim pravilima, koju bi koristio u svrhu provjere svojih nacrta, tako da bi, na nacrtu linije gaza, na mjestu glavnog rebra ( – „žabe“) postavio liniju paralelnu sa simetralom, a onda uzeo u šestar („kompas“) tu udaljenost, napravio polukružnicu (“bušku“) i provjeravao ispravnost razdiobe i forme („šesta“) brodice, s pomoću čega je dorađivao početnu zamisao do konačnog oblika, u nekoliko približenja. Nerijetko bi, temeljem ovih razrada, izradio i model (polumodel) buduće brodice, kako bi konačno provjerio svoju zamisao, u mjerilu 1:10.

Forma svakog plovila, tj. konačan oblik njegovog trupa, uvjetovan je različitim i mnogobrojnim zahtjevima, kojima se, još u fazi predprojekta, mora udovoljiti, i koji su, u većini slučajeva, međusobno oprečni, ali se, usuprot tomu, svakom plovilu mora osigurati:

• dovoljno prostora za smještaj posade, putnika i tereta,
• dovoljno stabiliteta u oštećenom i neoštećenom stanju,
• najmanji mogući otpor u plovidbi,
• dobra pomorstvenost („držanje“ na moru),
• dobra upravljivost („manovra“),
• dovoljna čvrstoću konstrukcije,
• dobar estetski izgled,
• što jednostavnija tehnologija gradnje i sl.

O tome se u korčulanskoj brodogradnji temeljito vodilo računa, a vodi se i dan-danas.

Pri gradnji drvenog broda i brodice prva i najvažnija zadaća je osiguranje dovoljne čvrstoće, kako bi se mogla izdržati sva opterećenja kojima će plovilo biti podvrgnuto u službi. Za veće drvene brodove od posebnog je značaja osiguravanje uzdužne čvrstoće, dok je za manje brodove i brodice od posebnog značaja osiguravanje njihove poprečne čvrstoće, s obzirom da se grade, uglavnom, poprečnim sustavom gradnje, čije su osobenosti gusto postavljena rebra i kvalitetno pričvršćena za kobilicu te točno određeno međurebreno polje („kanap“).

Veličina međurebrenog polja određuje se iskustveno i obično se kreće: − kod manjih brodica oko L=5 m, međurebreno polje R = 24 cm, − kod većih brodova oko L=17 m, međurebreno polje R = 34 cm. Ta su rebra međusobno povezana, kako na vrhu prema palubi, jakim sponjama i rubnim platicama oplate, tako i pri dnu-rebrenicama i platicama dna, ali i s unutarnje strane bočnom i uzvojnom provezom („kontracentom“ i „verdžinom“) . Kobilica, pasmo, protupasmo i platice vanjske oplate („madiri“) ključni su konstrukcijski elementi za osiguranje uzdužne čvrstoće dna, dok su platice gornjeg dijela vanjske oplate, te platice palube ključni konstrukcijski elementi za osiguranje uzdužne čvrstoće u gornjem dijelu brodice. Rebra, postavljena na pravilnim razmacima, povezana sponjama i vodoravnim koljenima ključni su elementi za osiguranje poprečne čvrstoće. Pored navedenih elemenata, konstrukcija pramca i krme sa kobilicom i pasmom, također sudjeluju u osiguravanju uzdužne i poprečne čvrstoće drvenog broda.

Metoda dodirivanja platica oplate (Carvel-ova gradnja), koja se stoljećima koristi u korčulanskoj gradnji drvenih brodica, temelji se na izgradnji jakog kostura brodice (kobilica, statve, rebrenice i rebra po čitavoj duljini brodice), na koji se postavljaju platice vanjske oplate, strogo određenim slijedom, pričvršćivane svaka sa po dva čavla (bakrena, mjedena, pocinčana ili drvena) za svako rebro, u blizini rubova, kako se krajevi platica pri sušenju ne bi, rubno, deformirali. Platice strogo prate formu kostura broda, naliježu jedna na drugu i međusobno se šupere kako bi se osigurala nepropusnost vanjske oplate, gusto nabijenim pamukom ili kudjeljom („stupa“, „kanava“), koja se, na kraju zaštićuje kitom („štukom“) i oboji („pitura“). Ovakve brodice imaju malu elastičnost, gradnja i popravci su zahtjevni, ali ne posebno složeni, kao niti održavanje njihove čistoće. Ova metoda zahtijeva veliku preciznost u radu, ali i umijeće krivljenja i sužavanja vojeva platica prema pramcu i krmi u svrhu smanjenja zaostalih naprezanja u drvu platica, koja bi opterećivala čavle, prema slici 2. („Za kvalitad držanja madiri za korbe nije toliko važna duljina brokve, nego njezin promjer-debljina, a najbolje su brokve od bakra ili bronze…nikako galvanižane“-proto F.Milina)

Stara korčulanska metoda gradnje drvenih brodica tzv. glatka (“ liša“) gradnja, temelji se, dakle, na metodi dodirivanja platica oplate, sa fino oblikovanim rubovima platica, koje se dodiruju međusobno skladno i bez zračnosti, koje su prostorno oblikovane tako da bez većeg pritiska naliježu na strukturu kostura, kako u sredini, tako i na pramcu i na krmi, gdje je forme posebno zakrivljena. Ova metoda je, ujedno, najzahtjevnija i najkompleksnija i traži najviše znanja i umijeća, a brodice, prema njoj izgrađene, su i najduljeg vijeka trajanja. Da bi se, prema ovoj metodi, mogla izgraditi brodica, potrebno je, najprije, u prirodi pronaći odgovarajući oblik stabla, približnog izgleda prema izrađenoj šabloni oblika konstrukcijskog elementa, kako bi na njemu, kasnije, bilo najmanje radnih intervencija za dobivanje konačnog prostornog oblika. Na slici 3 prikazani su oblici stabala iz kojih se trebaju dobiti određeni oblici konstrukcijskih elemenata.

Tekst: dr.sc. Roko Markovina

1.faza:

Najprije se solidno pripremi mjesto gradnje te se, u tu svrhu, postavlja, stabilno na potkladama, temeljna greda („kantir“) koja će nositi čitavu brodicu tijekom gradnje i sa koje će se ona, na koncu, predati vodi i na koju će se, kao prvi konstrukcijski element, „položiti“ kobilica („kolumba“) na kojoj je već postavljena zaštitna drvena obloga na dnu („šjoleta“). Kobilica se, potom, spaja sa statvama pramca i krme („ašte od prove i krme“) što čini hrbat broda, t.j. osnovu za čitavu daljnju gradnju-slika 7. Nakon što se postavi i spoji hrbat brodice, on se pričvrsti tanjim gredicama („paletinama“), s kojima se, prethodno, postavlja u točno okomito-centrirani položaj („pjumbin“- „in pjombo“). Da bi i statve bile postavljene točno u okomicu na gredu kobilice, one se pričvrste u okomiti položaj s pomoću dvije poprečne daske („traverse od punta“) koje će tu okomitost, trajno osigurati za čitavo vrijeme gradnje. Za spajanje kobilice sa statvama („inćavanje“), koriste se različiti, već odavno provjereni spojevi („ključevi ili ćovi“), dovoljno sigurni za ovako odgovoran konstrukcijski spoj. Nekoliko takvih prikazano je na slici.

Nakon toga slijedi izrada „mezzalune-buške“, za svaku, točno određenu, brodicu, tj. primjenjuje se tipična korčulanska konstrukcijska metoda, s pomoću koje se, bez nacrta brodskih linija, točno odredi razmak i forma rebara, forma pramčane i krmene statve prema pronađenom gradivu u prirodi („što zakrivljenije-to bolje“), podizaj-kosina dna („stelana“ barka ili „pjateška“) te izbačaj („španat“), tj.kosina boka rebara prema liniji palube.

2. faza:

Kobilica se razdijeli na odgovarajući broj jednakih polja („kampi“) ovisno od veličine brodice, čime su određena međurebrena polja tj. razmaci na kojima će uslijediti postavljanje rebara („korbi“), što počinje postavljanjem („imboškavanjem“) dvaju „glavnih rebara“ („žaba“), tj. pramčanog i krmenog glavnog rebra – slika 5. Kako je teško pronaći u prirodi građu dovoljno savijenu za izradu rebara i ostalih zakrivljenih elemenata iz jednog dijela, rebra se obično izgrade iz tri (kod manjih) ili pet dijelova (kod većih brodica), tako da postoje gornji tj. bočni dijelovi rebara („capuli“) i donji dijelovi, tj. rebrenice („kalate“ i „lukoće“). Nakon toga slijedi postavljanje prethodno pripremljenih rebrenica i njihovih bočnih nastavaka, urađenih s pomoću pripremljenih šablona, također posebnim spojevima („ćovima“) za kobilicu, što je prikazano na slikama 5 i 6.

Na rebrenicama se, na donjem dijelu, bočno od središnje linije, s obje strane, izrežu četvrtasti ili poluokrugli otvori („skalopi“) veličine oko 2×2 cm, koji će služiti za slobodno protjecanje mora koje se nađe u brodici između rebrenica.

3. faza:

U ovoj fazi, slika 10, izvodi se postavljanje ostalih rebara prema pramcu i krmi („imboškadura“), a kad su sva rebra postavljena („korban“) na njih se odmah ucrta linija palube – razme („potegne tirada“), odnosno gornja linija završetaka rebara brodice i označi se („marka“) privremenim učvršćivanjem drvene letve i s unutarnje i vanjske strane. Kad je linija razme postavljena, ista se zabilježi na vrhovima rebara, s pomoću letve-ravnalice („staže“) te se označi linija završne platice vanjske oplate („tirada od cente“). Postavljanje preostalih rebara izvodi se od sredine prema pramcu i krmi postavljanjem najčešće 8 -12 rebara u srednjem dijelu brodice, koji se nazivaju središnjim rebrima („mezarija“), a zadnje račvasto rebro („izbodak“), izrađeno obično iz jednog komada drva, postavlja se u sami pramac ( ponekad i u krmu) i zove se, sukladno svom obliku, „V“ ili „U“ prvo rebro, što je posebno tražila većina vlasnika brodica radi veće čvrstoće pri udaru pramca i što je bila posebna osobenost korčulanskih brodograditelja.

4. faza:

Nakon što je kostur učvršćen sa svim elementima u točnoj poziciji, postavlja se unutarnja uzvojna proveza („verdžina“) – slika 11, zatim se svi elementi zaoble, a potom lijepo izglade i zaštite temeljnom bojom.

Kostur brodice se odmah „opaše“ drvenim letvama („maestrama“) u svrhu povezivanja rebara i to tako da se, prema konstrukcijskoj vodnoj liniji („peškaji“), postavi drveni graničnik („rasporak“), koji osigurava točan razmak rebara, što je posebno značajno kod postavljanja platica oplate. U gornjem dijelu rebro je, u pravilu, ravno, dok je učvrsna letva zakrivljena i uvijena. „Da bi sve ostalo u livelu, na svakoj se drugoj korbi postavljaju puntalići („kose podupore“) a na svako drugo rebro pizuni („odgovarajući utezi na konopu“), tj. dva komada drva iste duljine s brokom („čavlom“) na dnu i konopom – pjunbinom („viskom“), s pomoću kojih se sve stavi u pjunbin („u okomitost“) i pričvrsti dreto („ravno“) s puntalićima.“

5. faza:

Nakon što je postavljen i učvršćen kostur i sigurno postavljen u okomicu, započinje postavljanje platica oplate („madiri“), a najprije se postavlja prva dopalubna platica vanjske oplate („centa“- „reja“)– slika 12, kao jedna vrsta završnog voja, podbočena rebrima iznutra, a zatim slijedi drugi i treći, pa četvrti red („fil“) oplate, najviše do petog reda, s gornje strane.

6. faza:

U ovoj fazi nastavlja se oplatnjavanje brodice zatvaranjem kostura odozdo, tj. od strane kobilice. Najprije se postavlja prvi red oplate pri kobilici („picun“), pa drugi red („povišepicun“), i tako redom. Debljina platica oplate na uzvoju brodice je uvijek nešto veća i to približno za 2,5% (za duljine L=5m), a 3,5% (za duljine L=17m). Na samoj krmi se, na jednoj od platica oplate u prvom ili drugom redu od kobilice, s jedne strane izbuši rupa promjera oko 10-15 mm, koja se zatvori, s unutarnje strane, duljim drvenim hrastovim čepom („špinelom“), koji se vadi iz rupe samo kad je brodica na kraju (bojanje, popravak, preinaka), radi istjecanja preostale vode iz dna brodice. Kad je brodica potpuno zatvorena oplatom, postavljaju se, kao posljednji, krajnji komadi platica uz pramac i krmu, koji se vežu i zatvaraju brodicu uz statve („bragete“).. S unutarnje se strane postavljaju, nasuprot prve platice oplate do razine palube, jedna ispod druge, platice unutarnje oplate („kontracenta“ i „kontramadir“) u dva reda – slika 13. Drugi red unutarnje oplate („kontramadir“) ujedno služi i kao oslonac na koji se postavlja središnja klupa za sjedenje („banak“) kojih može biti, ovisno o duljini brodice i želji vlasnika i 2 do 3 te, potom, i sjedala ( „sidite“) na krmi. Ovime se konstrukcija brodice i dodatno učvrstila. U ovoj se fazi postavlja, ako je predviđen i vodoravni nastavak palube („šperun“) na pramcu, duljine od oko 80-100 cm, u svrhu lakšeg izlaženja iz brodice na stjenovitu obalu posebice noću, najčešće kod leuta i trajte. On se posebnim, okomitim, koljenom pričvrsti za pramčanu statvu („konj“) te bočnim koljenima (“brci“) za razmu, prema slici 12.

7. faza:

U ovoj fazi, slika 14, izvodi se zatvaranje brodice s palubne strane postavljanjem palube („škafa“), koja može biti predviđena ili na pramcu, ili na krmi, odnosno, na obje strane, ovisno o namjeni i tipu brodice.

Najprije se odredi duljina palube dijeljenjem otvora brodice, obično po pravilu jedne trećine, ovisno od tipa brodice te se postavlja prvi poprečni jači nosač ruba palube- okvirna sponja („katina“) koja se, po boku, podudara i veže s odgovarajućim rebrom. Potom se postavljaju palubne sponje („late“) prema pramcu i/ili krmi, također u istim razmacima kao što su postavljena i rebra i za njih se vežu. Konačno, postavlja se krajnji vezni element, koji spaja bokove brodice u samom pramcu ili krmi („zoja“), koji, kod malih brodica, ima predviđen otvor za vezivanje konopa, dok kod većih brodica to nije slučaj. Zatim se na sponje, po duljini brodice, postavlja najprije centralni uzdužni nosač palube („kursija“), a potom, lijevo i desno, preostale platice („kuvertele“) palube te se, na kraju, postavlja i rubnjak, tj. uski bočni prolaz od pramčane do krmene palubice, koji s unutarnje strane ima i mali prag, koji služi u svrhu sprječavanja ulijevanja mora u unutrašnjost brodice („koridur“) te mala bočna ogradica na većoj palubici („partigeta“), koja će sprječavati klizanje mreže u more pri plovidbi na većim valovima. Ako brodica ima predviđen jarbol, koji se postavlja na jednoj trećini njezine duljine od pramca, onda se, umjesto okvirne sponje („katine“), često postavlja jači poprečni nosač („traštan“) koji je , kod nekih brodica, za 15-20 cm izbačen izvan vanjske oplate i može služiti i za izvlačenje na stjenovitu obalu, a učvršćen je za bok jačim vodoravnim koljenima („braculi“). On na sebi ima i otvor u središnjoj liniji brodice za uvlačenje i učvršćivanje donjeg dijela jarbola, koji se, na dnu, uvuče u četvrtasti izdubljeni drveni nosač, peta jarbola, („skaca“), koji se ubaci između rebara („inkaštra se između koraba“).

Ako je na brodici predviđena samo kraća paluba („pulma“), a namjerava se postaviti jarbol, onda se obavezno mora postaviti poprečni nosač („traštan“) na jednoj trećini duljine od pramca sa bočnim polukružnim otvorom za uvlačenje jarbola, a predvidi se i gvozdeni zatvarač jarbola („gola“) te, u dnu, također, izdubljeni drveni nosač u koji se utakne četvrtasta peta jarbola. Jarboli se po boku, od samog vrha, učvršćuju odgovarajućim čeličnim užadima – „sajlama“ („sartige“), koje su se, ranije, vezivale, najprije za drvene izdanke na boku broda, a danas za posebne metalne okove, postavljene u visini razme.

8. faza:

U ovoj fazi, slika 15, ugrađuju se otvori na palubi („purtele“). Za njihovo formiranje koriste se četvrtasti okviri („važulini“), koji se učvršćuju za palubu, na koje će se, kasnije, postaviti pokrov palubnog otvora („bukaporta“). Time su radovi na vanjskom dijelu brodice, praktično, završeni i prelazi se dovršavanje unutarnjih radova. Najprije se, u pramac, postavi vodoravno ukrijepno koljeno („bracul“), koje spaja lijevu i desnu stranu pramca brodice, a na krmenom dijelu čak i dva ako je na krmi predviđeno zrcalo („kvadar“), u svrhu ukrućivanja zrcala za oba boka brodice. Na većim se brodicama, iznutra, po sredini, postavlja i kontrakobilica („parmežal“) koja se naslanja na rebrenice i sa debljim zašiljenim čavlima „pasajicama“) se veže s kobilicom. Da bi se podnice mogle točno postaviti u visinu kontrakobilice po boku, uz rebra, postave se unutarnja uzvojna proveza i platica unutarnje oplate („verđina“ i „sotoverđina“). Ugrađuju se, ako već nisu ranije postavljene i kontrastatve („kontraašte“) na pramcu i krmi, te postolje pogonskog stroja („plake“), ako je za brodicu predviđen unutarbrodski pogonski stroj.

9. faza:

U ovoj fazi, slika 17, izvode se radovi uljepšavanja i opremanja brodice. Po bokovima se postavlja rubnik, tj. zaobljena rubna letvica ( debljine i širine oko 2 cm) („pas“-„kordun“), po čitavom obodu, na 10 -12 cm ispod ruba razme. Ako je na pramcu paluba postavljaju se čak dvije rubne letvice u svrhu zaštite oplate od udara, jedna na samom rubu razme, a druga na oko 10 – 12 cm ispod ruba. Na pramčanu palubu se, na četverokutnom otvoru („purteli“) postavlja poklopac („bukaporta“), a na samom pramcu i krmi, lijevo i desno, postavljaju se izdanci, koji služe za vezivanje brodice („mankuli“).

Za manje brodice se, a u svrhu upiranja kraćih vesala („parića“), postavljaju drveni izboji („škarmi“), umetnuti u drvenu blazinicu– ležište vesala („škalamare“), dok se za veće brodice, sa duljim veslima, postavljaju povećani drveni izboji („palci“). S obzirom da su ribarice – „svićarice“ morale imati veća vesla, to se u blizini krme na kojoj će se veslati pri noćnom ribarenju, iz razloga povećanja prostora za zamah vesala jednom veslaču s oba vesla, u pravilu, postavljaju dvije poprečne gredice („jarmenice-furkade“), koje prelaze bok brodice s obje strane i do 80 cm te imaju na sebi, i s jedne i druge strane, ležišta za vesla („sohe“ ili „maškete“). Ukoliko nisu predviđene poprečne gredice za postavljanje velikih vesala, umjesto njih se mogu postaviti i dva rašljasta izbotka za umetanje struka vesla („sohe“ili „mašketa“). Na manjim se, pomoćnim, brodicama, ravnijeg dna i niže kobilice, iz razloga da ne bi došlo do oštećenja oplate pri izvlačenju na ravnu obalu, ali i njezinog uspravnog pozicioniranja, često postavlja, na platicama oplate dna s vanjske strane, ispod vodne linije gaza, oblikovana drvena gredica sa svake strane, poput ljuljne kobilice („falsa – bočna kolumba“),. Na samom pramcu, ako je predviđeno, postavlja se i koso usmjerena drvena gredica – rukohvat („baštun“) uz pramčanu statvu, koji će služiti za pridržavanje ribara kod ukrcaja-iskrcaja preko vodoravnog pramčanog nastavka („šperuna“).

Ako je brodica predviđena i za noćni ribolov, onda su se, u ovoj fazi, postavlja na pramčanoj statvi i okov za umetanje nosača uređaja za svijetljenje („ferala“). Kod brodica ribarica – gajeta „falkuša“, („filuga“, „ofalkana gajeta“), slika 19, koje su Korčulani izrađivali za Vis i Komižu, duljine L = 8,5 12 m, a u svrhu mogućnosti sigurne plovidbe i ulova plave ribe na području udaljenog otoka Palagruže, izrađivali su se još i posebni, montažno – demontažni nastavci na vanjsku bočnu oplatu („falci“), koji su joj povećavali nadvođe za oko 60 cm i koji su bili lako skidljivi. Te su brodice, naime, imale na pramcu i krmi povišeni nastavak statve („karina“) za koju bi se pripravljeni nastavci učvršćivali, ali su se, posebnim spojem, povezivali i sa ostalim dijelom trupa kao i međusobno, u čvrsti i nepropusni spoj. Ovo je bilo savršeno rješenje za pučinske ribare, jer bi bez njih bilo preopasno ploviti manjim brodicama-ribaricama, posebice u povratku, nakon bogatog ulova s barilima usoljene ribe, teškim i po nekoliko tona, po različitim stanjima mora i vjetra.

Kod gajete „falkuše“ kraća palubica („pulma“) predviđena je na pramcu, a dulja („škaf“) na krmi te, kako je bila nešto veće duljine od ostalih brodica, na gajeti „ falkuši“ obavezno se ugrađivao centralni poprečni nosač („traštan“), uz trup povezan poprečnim bočnim koljenima („braculima“), najčešće izveden i kao bočni izvanbrodski produžetak središnje klupice („banka“) za učvršćivanje jarbola, postavljen u težištu brodice, s obzirom da taj produžetak izvan ruba vanjske oplate od 15-20 cm, može poslužiti i za privezivanje konopa s pomoću kojeg će se gajeta moći izvući-podići na stjenovitu obalu.

10. faza:

Dovršenje i opremanje trupa Kad je brodica sasvim dovršena, započinje čišćenje i priprema („puliškavanje“) dodirnih rubova – sljubnica platica vanjske oplate („kimenti“) da bi se mogli šuperiti („kalafatati“), tj. vodonepropusno popuniti snopovima kudjelje ili njihovim izvučenim vlaknima („stupa“), ili pak, pletenicama pamuka („bumbaka sfrkanog ka’ špag“) i posebnim alatom se utisnuti „na tvrdo“ u sljubnice platica oplate-slika 20.

Nakon toga se zatvaraju rubovi platica oplate i udubljenja glava čavala premazivanjem kitom („štukaju se“). Bolji brodograditelji udubljenja čavala zatvaraju drvenim čepovima, a prostorno uvinute platice vanjske oplate i izbočenja prema pramcu i krmi, koji slijede formu rebara, fino obrade, najprije turpijom za drvo („rašpom“), a potom brusnim papirom („kartom žmariljom-glaspapirom“) -slika 21 .

Kad je fina obrada i čišćenje završeno, započinje zaštita trupa brodice završnim bojanjem („pituravanjem“) i to:

• 1. sloj boje („prva ruka“) preko čitave brodice, iznutra i izvana,
• 3. sloj boje („treća ruka“) protiv obrastanja („koperpajn“) koji se nanese samo ispod linije gaza.

Iz estetskih razloga, bezbojnim lakom se posebno premaže, lijepo izglađena površina pramčane i krmene palubice, dok se područje vanjske oplate između dva rubnika, oboji, u pravilu, bojom različitom od boje brodice, kao i tanki pojas između uronjenog i izronjenog dijela brodice– tj. označi se („marka“) malo deblja konstrukcijska vodna linija (oko 5 cm).

Ranije, kad nije bilo većeg izbora zaštitnih boja, brodice su se zaštićivale katranom pomiješanim s borovom smolom–paklinom-pegulom („blak“), koji je štitio drveni trup brodice u dodiru s morem od crvotočine („biše“). Istovremeno se, prema posebnim iskustvenim parametrima, za brodicu s unutarnjim brodskim motorom, izradi jednolisno kormilo („timun“) koje na svom gornjem kraju ima otvoren četvrtasti otvor za uvlačenje lijepo oblikovanog ruda kormila („argole“). Naime, rudo se, kao i kormilo, iskustveno oblikuje u ovisnosti o glavnim izmjerama brodice, veličini kormila, sili i momentu okretanja, ali i visini vlasnika brodice, a na samom kraju, izveden je i rukohvat, oblikovan po mjeri zahvata vlasnikova dlana. Rudo je četvrtastog presjeka u dijelu koji se uvlači u kormilo, a ostali dio je lagano zaobljen. Po duljini može biti ili ravno, ili blago zakrivljeno prema gore, a nerijetko je dvostruko zakrivljeno, dovoljne duljine da vlasnik može sigurno upravljati kormilom u vožnji i kad sjedi ili kad stoji na podnicama brodice. Na kormilo su, na točno određenim mjestima, pričvršćeni okovi za njegovo postavljanje na krmu brodice, i to po jedan „muški“ („maškul“) i jedan „ženski“ („femina“) okov s kojima se, pri uporabi, utakne u slične okove, također „muški i ženski“, postavljene na krmenoj statvi- slika 22 .

U međuvremenu se pripreme i bokoštitnice („pajeti“), koje su se ranije izrađivale od smotanog debljeg konopa, potom od ispletene oblikovane mreže od tanjeg konopa popunjene starim konopom i dobro nabijene, kasnije dijelom gume od automobila (na pramcu bi se postavljale preko vrha statve i čitava guma od automobila), a u novije vrijeme postavljaju se tvornički oblikovane bokoštitnice načinjene od plastične mase i ispunjene zrakom-slika 23.

Bokoštitnice se postavljaju na brodicu tek kad je ona porinuta, a služe u svrhu sprječavanja bočnih, krmenih ili pramčanih oštećenja pri udaru, bilo o drugu brodicu, bilo udaranje u obalu.

Također se, prije porinuća, za brodicu predvidi (iskustveno izračuna) odgovarajuće sidro („ankora“), već prema njezinoj težini i najčešćim stanjima mora područja gdje će se brodica koristiti i biti vezana, s odgovarajućom duljinom sidrenog konopa, sukladno dubinama u kojima će se brodica sidriti, a koje se samo u duljim izbivanjima iz luke izvlačilo iz mora. Inače, za kratke izlaske, ribolov u bližim lovištima ili kraći prijevoz, za brodice je često se predviđa i pomoćno manje sidro („gančin“- „surgadin“) sa konopom („čelom“), koje se uvijek nalazi u brodici ispod palube („škafa“) i služi za slučaj potrebe sidrenja pri ribolovu ili vezivanju barke za obalu izvan luke, a nerijetko i za povlačenje po dnu („šemetenje“) u svrhu traženja izgubljenog ribolovnog alata (vrše, parangali, mreže). Veliko sidro ili veći komad betona se, obično, ostavlja na mjestu veza brodice („kolpo morto“), a na kraju konopa ima privezan i manji plovak, obično posebno označen ili sa registarskim brojem brodice („senjal“), kako netko drugi ne bi privezao svoju brodicu na to mjesto. (Za manje brodice duljina sidrenog konopa nije ispod 15 m, a za veće nije ispod 30 m duljine. Vlasnici brodica uvijek imaju i nešto rezervnog konopa, za slučaj potrebe). U ovoj fazi se pripremaju i podnice („pajoli“) duljine razmaka između dvije uzvojne proveze („verdžine“), obično duljine oko 100 cm, širine 25 – 30 cm i debljine oko 2,5 – 3 cm, kojima se pokrije čitav prostor dna brodice, povrh rebrenica. Izrađuju se od boljeg drveta (hrast, jasen, smreka…). Također se, od debljeg komada drveta, izradi (izdube) i ispolac s rukohvatom („ispol“-„šešula“) u svrhu ručnog izbacivanja mora iz područja rebrenica dna brodice, koja se tu nakuplja. Duljina, širina i dubina ispolca je dovoljna da se može njime zahvatiti voda između rebrenica (oko 1 litre) i da može, nesmetano, biti smješten u prostoru ispod podnica. Inače, taj prostor, s obzirom da u njemu uvijek ima malo mora, služi ribarima koji love vršama, ostima ili udicom, za ubacivanje i čuvanje u svježem stanju ulovljene ribe. Podnice („pajoli“) se postavljaju na dno brodice prije samog porinuća, kao i konop za vezivanje brodice za obalu („barbeta“). Kad je brodica završena, slijedi svečani čin davanja imena i porinuća („krštenje“), bilo klizanjem niz kosi navoz, bilo klizanjem ili guranjem preko zaobljenih komada drveta ili cijevi, a u novije vrijeme podizanjem s mjesta gradnje i spuštanje u more viljuškarom ili autodizalicom.

Ovime je prikazan tek opći princip gradnje korčulanske brodice u 10 standardnih faza, makar da neki protomeštri, sukladno svom znanju i iskustvu, neke aktivnosti u fazama ponekad i mijenjaju, u ovisnosti od vlastite procjene i trenutnog stanja materijala na slagalištu.

Na slikama 24, 25 i 26 prikazano je nekoliko tipičnih brodica-ribarica izgrađenih korčulanskom tehnologijom gradnje za ribare i težake iz Lumbarde.

Tekst i crteži: Dr.sc. Roko Markovina i Tonči Ukalović